Riječ, pojam „poslušnost“ kod mene je „duboko“ razrađena. U obzir je uzeto svako razmišljanje i stav spram toj „famoznoj poslušnosti“. Pošto  ne umijem „tečno“ objasniti, iznjet ću  to najjednostavnijim, svojim izričajem. Uvjerena sam da će razumjeti tko to želi.

Primjetila sam da uglavnom svatko zahtjeva poslušnost, s druge strane ne želi ju dati.

Ako se poslušnost „daje“ ćesto je to prisila zbog okolnosti. Što je to nego zamaskirana poslušnost.Od samog rođenje prisiljavaju nas na poslušnost. U početku kad sam nejaki idemo ukarak sa „poslušnošću“, ako se pobunimo „šiba ima posla“.  Lekcija je naučena, po ubuduće poslušnost zakamufliramo, i naoko slušamo a u duši se javlja bunt, ispadnu to loše reakcije spram svih,  roditelja, društva poretka, svega. Jasno viđenje nelogičnosti navede na  traženje svoje istine. Umjesto da ju stvarno temeljito tražimo, najviše vremena se gubi u „borbi“ sa onima koji ne odustaju od slijepe poslušnosti koju su nasljedili, i kao takvu žele nametnuti svima..... Moraš biti poslušan i sve što ti se nameće prihvatiti, nesmiješ razmišljati... Moraš poslušno živjeti u svijetu sa njegovim zakonima, opredjeljenjima i svim sitnim i krupnim glupostima koje se nameću.

U svakom od nas precizno je utkano sve moralno i dobro, ispravno. No kad ti počnu zakonima mahati pred nosom to „utkano prekrije prisila pa se reagira kako nebi trebalo. Tu je „kvaka“, koja se zbog bunta  ne želi ni ne može vidjeti.Kad počneš slijediti želje svoje duše, reći NE pošlusnosti postaneš izopćenik društava, svijeta, ponekad i obitelji... jer prekršio si sve vrijednosti do kojih netko, ili mnogi drže. Okud sad nekome pravo na njegovu istinu kad su nas generacijski mudraci naučili što je pravo a što krivo. Neposlušan si, vrijedan prezira. Ti si sasvim nešto drugo a ne biće koje je Bog stvorio na svoj lik.

Trebalo bi definitivno izbaciti riječ i misao poslušnost i zamjeniti ju riječju - Zahvalnost, Poštovanje.

Nemam prigodnu riječ da opišem misao  - zato ću ju izreći ovako; Naše duše zahtjevaju od naših tijela i njihovih osobnosti da djelujemo upravo tako kako djelujemo ...poslušno i neposlušno. U konačnici i jedno i drugo napredak je za svaku dušu. Čovjek to ne želi shvatiti, zato nastaju konflikti i košmar... tko jači taj kači.....  I djeluje ovako ...., Ja sam zakon ima da slušaš, Ja sm religija, ima da slušaš, ja sam roditelj ima da slušaš.  Ako ti se to „slušanje“ ne sviđa, ne odgovara iz bilo kojeg razloga, što ti preostaje nego zamaskirati poslušnost kako bi opstao, boriti  se za sebe i svoj stav, preživjeti u sveopštem ludilu.

Na kraju naći ćemo se svi na gozbi i nazdraviti našem putu poslušnosti i neposlušnosti.

Slušaj sebe, svoju nutrinu. Nećeš pogriješiti, niti prekršiti pravila i zakone, ljdske religijske i bilo ćije. Budi svoj, poštuj, voli, budi zahvalan i onima koji nameću poslušnost, jer bez njih nebi mogli graditi sebe. Zahvaljuj im, poštuj ih... Tko to uspije postići će mnogo više od nećijih „slijepoh pravila“.