U prekrasnom danu popodne smo otišli malo do Kraljičinog zdenca.  To je u stvari jak izvor pitke vode potoka Kraljevca, a ime Kraljičin zdenac je najvjerojatnije dobio prema legendarnoj nemiloj crnoj Kraljici" (pretpostavlja se da je to bila Barbara Celjska, druga žena kralja Sigismunda Luksemburškog).

Šuma je krcata izletnicima. Vlada neizreciv mir u šumskom raju koji remeti samo skladan  pijev ptica. Svaki je razgovor toliko usklađen  da se uklapa u šumski okoliš. Dok slušamo žubor potoka, njegova svježina i nas osvježava. Sve je savršeno osim jedne napasti. Komarci, i to neki ogromni, tigrasti kakve još nisam vidjela. Sjatili se oko nas spremni na ugriz, iako srećom nisu grizli. Mašemo rukama i tjeramo ih. Vidim da i druge izletnike mori ista muka.

Nismo se dali omesti. Nas dvije razdragano grlimo drvo nakon odmora na razgranatom korjenu.

 Mekana mahovina po njemu djeluje kao  haljina od najmekšeg baršuna. Sve je to kratko, bez dubljeg opijanja grljenjem jer nas komarci opsjedaju. Istančanim čulima mogu se osjetiti nježne vibracije drva. Dok ga grlimo osjetimo to njegovo uzvraćanje našeg zagrljaja.

Na Kraljičinom smo uzeli vode sa izvora, malo prošvljali potokom i krenuli natrag dok smo još čitavi, bez ugriza. Iako smo stalno tjerali komarce jedni sa drugih počeli su nas zamarati. Kratak izlet bio je lijep bez obzira na pošast od komaraca. Uostalom i to je dio pohoda.

Doma smo se raskomotili i uživali u ostatku dana. Stigao je Boris sa svoga svjesnog planinarenja. Prve riječi su mu bile: Koliki komarci u šumi, neki ogromni tigrasti. Zamalo su nas pojeli. To još nisam doživio u svojim pohodima na planinarenjima. Ispričala sam mu da smo i mi tako prošli, ali eto nas tu smo, čitavi i bez ugriza. Nadam se da  ovo sa komarcima neće potrajati. Ostati duže u šumi uz njihovo zujanje i dosađivanje omete te, a to baš i nije fer od njih. Vidjet ćemo, možda je to samo trenutna njezda tko zna zbog čega. Sve je to dio prirode i sa time se treba nositi bez mnogo uzrujavanja.