I sami Egipćani su tvrdili da prve civilizacije i religije nisu nastale u Egiptu već u južnoj Mezopotamiji. Civilizacija s zaista velikim´C´jest Sumer. Tamo su, nedugo nakon 4000.pr.Kr. (prije gotovo 6000 god.) IZNENADA prcvjetali svi najvažniji elementi visoko razvijene civilizacije. Svi korijeni današnje civilizacije se mogu pronaći u Sumeru; gradovi, visoke građevine, ulice, tržnice, žitarice, dokovi, škole, hramovi, metalurigija, medicina, kirurgija, proizvodnja tekstila, gurmanska jela, poljoprivreda, navodnjavanje, upotreba opeke, izum peći, najstariji kotač, teretna kola, brodovi i navigacija, međunarodna trgovna, utezi i mjere, zakoni, sdudovi, porote, glazba, glazbene note, glazbeni instrumenti, ples i akrobacije, domaće životinje, ratofvanje, obrtništvo, prostitucija i uz sve to, golemo poznavanje astronomije, u mnogomu i opširnije nego danas. Jer sumeranski zapsi sadrže informacije o našoj galaksiji koje je suvremena znaost otkrivala postepeno tijekom godina...

U sumeranskim zapisima tog vremena se jasno govori o´onima koji s neba dođoše na Zemlju´. Ove pridošlice Akađani i Sumerani nazivaju bogovima. Akađani su ih zvali Ilu´Uzvišeni´,iz čega potječe hebrejsko, biblijsko El. No na začetku svih religija, Sumerani su ih zvali DIN.GIR,´pravedni iz raketnih brodova´.

Iz sumerskih kozmoloških priča i tekstova koji suslužili kao autobiografije ovih bogova, iz popisa njihovih uloga, odnosa i gradova, iz kronoloških i povijesnih bilješki zvanih Popisi kraljeva, te mnogih drugih crteža i natpisa Sitchin sastavlja svjedočanstvo o tome što se događalo u predpovijesnim vremenima i kako je sve počelo.

Priča počinje u pradavnim vremenima, dok je sunčev sustav bio još mlad. Tada se iz vanjskog svemira pojavio veliki pajnet koji potom biva uvučen u Sunčev sustav. Sumerani su ga zvali NIBIRU,´Planet križanja´;njegov babilonski naziv je bio Marduk (sjetite se božanstva istog naziva kojeg štuju Babilonske krve loze – poveznica do koje dolazimo kasnije).

Dok je prolazio kraj vanjskih planeta, nj.putanja skreće prema suncu i ukrštava se s putanjomjednog starog planeta zvanog Tiamat. Kada su se približili, Mardukovi sateliti razbili su Tiamat na dva dijela. Njegov niži dio se raspa u komadiće stvorivši krhotine planeta koje orbitiraju između Jupitera i Marsa. Tiamatov gornji dio i njegov glavni satelit odbačeni su u novu orbitu i tamo su postali Zemlja i mjesec.

Sam Marduk, koji je ostao netaknut, uhvaćen u ogromnu eliptičnu orbitu oko sunca, vraća se na mjesto´nebeske bitke´između Jupitera i Marsa svakih 3 600 zemaljskih godina. Tako po Sumeranima u sunčevom sustavu bivaju dvanaest planeta, Sunca, Mjeseca (kojegsu Sumeri smatrali ravnopravnim nebeskim tijelom), devet planeta koje poznajemo i dvanaestog; Marduka.

U sudaru s Tamatom, dio tamošnjeg života je prešao na Zemlju. Njegov razvoj je preslika evolucije života na Marduku. No na Zemlji su se primati pojavili kada su na Marduku inteligentna bića dosegla visoku razinu civilizacije i tehnologije.

S tog dvanaestog člana Sunčevog sustava, prema tvrdnjama Sumerana, na Zemlju stižu astronauti - ´Bogovi neba i Zemlje´.

Iz Sumerskih vjerovanja, ovi su bogovi stvorili ljudski rod i dali mu civilizaciju, svo znanje i znanost (sto objasnjava mnoge stvari koje dan danas muče povjesničare – izvrsno sofisticirano poznavanje astronomije, i ostalih znaosti, građevinu itd. U pradavna vremena). Moderna astronomiaj je tek relativno nedavon otkrila planete koji su Sumerima bili na veliko poznati a nisu se mogli vidjeti niti promatrati golim okom.

U sumeru su, a ne stljećima kasniej u Grčkoj, zvijezde bile po prvi puta u povijesti bile locirane, identificirane i smještene u sazviježđa i nazvane imenima. Smještene su u Sumeranske tablice točnim redosljedm kojeg koristimo i dan danas!