U početku

Bog stvori nebo i Zemlju

Zermlja je bila bez oblika i prazna

I bi tama na licu dubine

I duh Božiji kretao se po površini voda

I bog reče;´Neka bude svijetlo´ - i bi svijetlo!

Generacijama je ovaj pogled na stvaranje svijeta bio jezgra Judaizma, kršćanstva i treće monoteističke religije – Islama. Posljednje dvije nastale su kao kopije prve. U knjizi Postanka, napisanoj na hebrejskom, koristi se izraz  yom, što znači i prevodi se kao dan, kako bi se označila pojedina faza.

Nije katastrofalno zapanjujuće da se zbog jedne greške u prijevodu jedna cijela religija skupa s njezinim načelima svodi na krivu interpretaciju i falsifikat? Zašto je to tako?

U Bibliji, dan ne znači isto što i naša 24 sata. Poznato je da se sam tekst prvog poglavlja Knjige Postanka ne bavi ljudskim vremenom već vremenom Stvoritelja, a u Psalmima (90:4) se kaže da je u božijim očima ´tisuću godina poput jučerašnjeg dana´.

Zašto je ovako prosto očita stvar koja je čak naznačena u Bibliji, te čak za nju nije nit potreban Sitchin niti poznavanje hebrejskog, ignorirana? Zato jer ljudi čuju ono što žele ćuti, a čoporu je uvijek bolje servirati skraćenu, reduciranu verziju događaja jer u biti ni ne predstavlja veliki problem zavesti ih.

Pošto je Zecharia Sitchin napisao čak 6 knjiga koje sadrže detaljne opise kronoloških događanja kroz ljudsku povijest, prevedenih s medija koje su koristili Sumerani, ovih informacija i predaja ima u vrlo velikim količinama.

Prevodeći Bibliju na pravi način s izvornog jezika i uspoređujući informacije s Sumeranskim predajama o Bogovima, Sitchin je od ove stoljećima, neposložene slagalice, posložio priču koju i sama Biblija potvrđuje, kao dio svjedočanstva u to vrijeme. Možete li zamisliti mogućnost da svi današnji sljedbenici religija i opća religijska pošast sve krivo tumači i propovijeda obične greške, nastale krivim prijevodom?!?

Nastavimo dakle pratiti Sumeranske zapise od prije 450 000 godina, zapise o´Nefilima´(tradicionalno prevedenima u´Divove´)što u biti znači´Oni koji su bili bačeni na´Zemlju. Oni su bili´sinovi Božiji´,´ljudi Shema´, ljudi iz raketnih brodova.

´Revizija postanka´

Prije 450 000 godina s Marduka su došli astronauti u potrazi za zlatom,  zbog potrebe povezane za borbu za život na dvanaestom planetu.

U prvoj ekspediciji bilo je poslano pedeset astronauta; poznatih kao Anunnaki ´Oni s neba koji su na Zemlji´ (ovaj naziv će biti poznat svakome tko je upoznat s istraživanjima Davida Ickea koji također potvrđuje teorije Zecharia Sitchina) Njihov vođa, koji je ostao na Marduku zvao se AN-a (Anu, na akadskom)´Onaj s neba´. Spustili su se u Arapsko more i krenuli prema vrhu Perzijskog zaljeva gdje su utemeljili svoju prvu zemaljsku postaju. Njihov zapovjednik je bio briljantan znanstvenik i inžinjer i obožavao je ploviti morima. Zvao se E.A.´Onaj čiji je dom voda´i bio je jedan od dvaju sinova Anu-a. Prikazan je kao prototip vodenjaka i poput svih sumerskih bogova, isticao se po svojoj rogatoj kacigi.

Nakon što je plan za dobivanje zlata iz morske vode propao, alternativa je bila da se iskopavaju rudače u jugoistočnoj Africi, transportiraju brdom do Mezopotamije, i tamo tale i pročišćavaju. Poluge zlata bi se zatim transportirale raketniam vozilima u brod koji se nalazio u zemljinoj orbiti. Tamo su čekale matični brod  koji je dragocjen metal odnosio kući.

Kako je falilo još radne snage, na zemlju je došlo još 600 Anunnakija. 300 ih je radilo na raketoplanu i na orbitalnoj postaji. Svemirska luka je sagrađena u Sipparu, gradu u Mezopotamiji, koji se nalazi na visokoj geo. točki skupa s vrhovima Ararata.

Dok su tako na Zemlji prolazila tisućljeća, ovi niže rangirani astronauti počeli su gunđati i negodovati. Pitali su se; dali je iskopavanje rudače u mračnim i prašnjavim vrućim rudnicima zaista zadatak dostojan astronauta? Jednog dana objavljena je pobuna i Ananukiji su napusili rudnike bacivši oruđa u vatru.

Ea je nakon vječanja ponudio riješenje zamjetivši da Jugoistočnom Afrikom lunjaju bića koja bi se mogla obučiti za obavljanje rudarskih poslova. No pošto su to bili primati, još daleko od evolucijske razine koju su dosegnuli anunakiji, Ea je dopusto da se stovri Lulu, primitivni radnik, i rečeno mu je;´neka nosi jaram Anunnakija´.

Nakon brojnih pokušaja procedura je usavršena. Jajnu stanicu izvađenu iz ženke primata, oplodili su spermijem mladog astronauta. Oplođena jajna stanica potom je bila vračena u maternicu jedne astronautice. Kada je dobiven ´savršen model´,Ninhursag(glavna liječnica Anunnakija) je uzviknula;´Ja sam ga stvorila! Moje ruke su ga napravile!´i podigla je u zrak prvog homo sapiensa – prvo dijete iz epruvete u povijesti Zemlje.



No pošto su novi Zemljani bili hibiridi, nisu imali mogućnost samostalnog razmnožavanja, stoga su Anunnakiji vadili jajne stanice iz ženki primata, oplođivali ih i usađivali u maternice˝božica rodilja˝. Kada su Zemljani počeli preuzimati poslove u jugoistočnoj africi, Anunnakiji iz Mezopotamije su postali ljubomorni te su i oni tražili svoje radnike. Njihov zapovjednik, Enlil, drugi sin anu-a, uzeo je nekoliko Zemljana i odveo ih u E.DIN´boravište pravednih´u Mezopotamiji. Taj događaj spominje se u bibliji;´bog uze čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva´.

Ea je usljed daljnjih pokusa s genetskom manipulacijom, s ciljem da stvori savršenijeg radnika, koristeći svoju spermu, konačno stvario savršenijeg modela Zemljana. Ea ga je nazvao Adap, i imao je razvijenu inteligenciju, stekao je vrlo važnu sposobnost razmnožavanja, ali ne i dugovječnost astronauta...

´usavršio ga je...

Podario mu je poznavanje.

Dug život nije mu dao.´

Tako su Adam i Eva iz Knjige postanka primili dar ili plod ne samo znanja nego i poznavanja-što je biblijski hebrejski izraz za snošaj u cilju rađanja potomaka. Ilustracije ove˝biblijske˝priče nalazimo u drevnim sumeranskim crtežima;

Anu je zbog svega postao uznemiren te je zapovjedio;´Neka dovedu Adapu ovamo!´. Strahujući da će na nebesom boravištu njegov savršeni čovjek biti uništen, Ea ga je savjetovao; (dali vam se ovo čini poznatim?;)

Adapa, ti odlaziš pred Anua, vladara.

Otići ćeš putem prema nebu.

Kada gore na nebo stigneš,

I priđeš dverima Anuovim,

Tamuz i Gizida kraj dveri će stajati...

Oni će se obratiti Anuu;

Učinit će da vidiš Anuovo dobrostivo lice.

Dok budeš stajao pred Anuom,

Kada ti ponude kruh smrti,

Nećeš ga jesti.

Kada ti ponude vodusmrti,

Nećeš je piti...

Nakon nj.povratka na zemlju, Eli je obećao Adapu da će se Božica lječenja brinuti o ljudskom rodu, iako im vječni život neće biti dostupan.  Od tog vremena čovječanstvo se počelo širiti. Ljudi više nisu bili samo robovi u rudnicima ili kmetovi u poljima. Sada su obavljali svoje zadatke, gradili kuće za bogove (mi ih nazivao´hramovima´), ubrzo su naučili plesati, kuhati i svirati za njih. Nije prošlo dugo a mladi Anunnakiji, u nedostatku ženskog društva svoje vrste, poćeli su spolno općiti s kćerima ljudi.

Enlil je sve promatrao s zabrinutošću. Izgubio se izvorni smisao dolaska na Zemlju, osjećaj misije, predanost zadatku, izbljedjeli su u zaborava Anunnakijima je glavna briga bio lagodan život – i to još s hibridima kao slugama.

Iznenada, priroda je sama ponudila priliku enliluda okonča dekadentno i nemoralno ponašanje svojih astronauta. Zemlja je ulazila u novo ledeno doba, kako je postajalo sve hladnije, bivalo je i svesuše a čovječanstvo je trpilo ogromne patnje; glad, uništenje usjeva, te je po elilovoj naredbi obustavljena sva pomoć ljudima.

Uz to, kako se Nibiru ponovno pribižavao točki križanja Jupitera i Marsa, kao i u prijašnjim slučajevima, njegovo gravitacijsko privlačenje izazvalo je potrese i druge poremećaje na Zemlji, kao i u njezinom kretanju.  Sada je po svim proračunima ovo gravitacijsko privlačenje moglo uzrokovati skliznuće ledene kape, i preplaviti Zemlju gobalnim potopom. Iz broda u orbiti oglašen je alarm; ledena kapa postala je nestablna; sklizne li s kontinenta u ocean, enormni plimni val preplavit će cijelu Zemlju! Drugim riječima - zaprijetio je potop!

Dani prije potopa

U danima prije potopa, objavljivale su se pripreme za okupljanja anunnakija u blizini svemirske luke, dok su se svemirski brodovi pripremali da ih prebace prije udara plimnog vala, i to se sve tajilo pred ljudskim rodom. Bojeći se da  bi gomila mogla nahrupiti u svemirsku luku, bogovi su se zakleli da će čuvati tajnu. A što se tiće ljudskog roda Enlil je rekao; ´Neka nestanu! Neka sjeme Zemljana bude obrisano s lica Zemlje´.

No u Shuruppaku, gradu pod zapovjedništvom Ninhursag, odnosi između bogova I ljudi razvili su se do najvišeg stupnja. Tada je po prvi puta u ljudskoj povijesti na predstolje vladara postavljen čovjek, zvao se ZI.U.SUD.RA (tako suga zvali sumerani) I Ea, uz pomoćsvojih sljedbenika dopremali su mu ribu i hranu.

Kada se opasnost od kataklizme pročula do Shuruppaku-a, Ea je, smatrajući da sjeme čovječanstva treba biti očuvano, rekao Ziusudri sljedeće;

Sruši kuću, sagradi brod!

Napusti blaga, spasi svoj život!

Odeci se posjeda, sačuvaj živu dušu!

Na brod ponesi sjeme svega što je živo.

Taj brod ćeš sagradtii;

Njegove dimenzije bit će po mjeri.

Brod je trebao biti podmornica koja će moći zaroniti I podnijeti vodenu lavinu. Sumeranski tekstovi sadrže dimenzije I druge opsie strukture raznih paluba I komora, koji su tako detaljnio da je prema njima moguće nacrtati brod.

Sumeranski nacrti koji sadrže opis i proporcije noine arke

Brod je usmjeren prema ´Planini spasenja´ Araratu. Budući daj e to najviša točka na Blisom istoku. Potop je započeo, pustošio je sve brže, pristižući s istoka ´potapajući planine, sustižući ljude poput bitke´. Kada su Anunnakiji ponovno htjeli naseliti zemlju, ljudska pomoć bila im je nužna. Elil je bio primoran promjeniti svoje mišljenje uz nagovor ostalih. Ziusudrini sinovi i njihove obitelji poslani su da se smjeste na planinskim lancima kraj ravnice dvaju rijeka, gdje će čekati da ravnice postanu dovoljno suhe da ih mogu naseliti.

Anunnakiji su njegov ´zemaljski dah´ zamjenili ´nebeskim dahom´ te su odveli njega, čuvatelja sjemena ljudskog roda, i njegovu suprugu da prebivaju na dalekom mjestu.

U Zemlji križanja,

Zemlji Tilmun,

Mjestu gdje Utu uzlai,

Postaviše ga da živi.

Danas je uglavnom opće poznato da su biblijske priče o postanku svijeta koje su predhodile velikom potopu sažeta hebrejske verzije sumeranskih predaja. Biblijski junak Potopa, Noa, ekvivalentan je Ziusudri (koji se u kadaskoj verzij izvao Utnapištin). Ali, dok su Sumerani tvrdili da je junak potopa na posljetku učinjen besmrtnim, bibliska šturost je tu informaciju vješto izostavila (kao na očigled i mnoge druge).

nastavak slijedi