Nisam u potpunosti informirana,  neda mi se, ipak iz nekog „grifa“ na situaciju napisat ću svoje viđenje. A znam kako vas jako to zanima. Možda sam iz tog „grifa“ fulala temu. Nije ni bitno, jer širokih je razmjera.

Dali nas je Youtube uistinu sredio?  Zavisi kako tko razmišlja.Ovo je jedan mali primjer kakvi smo ovisnici svega, ako baš želite od naših „početaka“. Ne mislimo svojom glavom ni riječju, ni djelom, pa ćak ni svojim mislima, i one su „pobrane usput“. Možda je to put spoznaje, shaćanja sebe. Ili možda put prema  Jakuševcu. Što – šta se    poistovjetilo sa strahom za opostanak, prevlast i dobitak u svim pogledima. Čeprka se po naslagama starim ko Metuzalem nebi li se shvatila istina koja nam je pod nosom.

Neću zbog razloga zašto je youtube postupio kako je, i dali ima  razloga za to.

Pišem jer sam ostala zbunjena kad sam vidjela da nemogu prenositi video. Čime zbunjena? ... Onemogućene, uskraćene su mi „naučene radnje“. Razmišljala ja kolko mi drago, ovisnost me obori sa nogu.

Shvatila sam sve i ne bunim se. Ipak nije mi oduzeta mogućnost da osobno slušam i gledam ono što sam prenosila. Nisam to trebala raditi, svima je  dostupno kao i meni. Bila sam i svjesna da je nekome dosadno i glupo, „al' tjerala sam svoje“.  

U žaru igre, zabave ne preže se ni ne razmišlja o  zloupotrebi .... više – manje.  Kad se gleda sa druge strane „oni“ su nam to omogućili, najvjerojatnije su znali da će biti tako, no u njihovoj igri je bila dobit, a u našoj zabava. Tako se lako ulovimo na ljepak robovanja, gledajući opširno na sve što nas okružuje, nekad to ni ne želimo uočiti.

Ostalo se razočarano novim propisom?

Ja nisam, iako sam naveliko postavljala video u svoje tekstove, komentare pa i zasebno. Bila je to za mene zabava, koja nije umanjena ni povrijeđena. Za svoju zabavu imam nebrojene mogućnosti i bez prenošenja sa youtubea .... zato ko ga šiša. Još uvijek imam svoje riječi, netreba mi da komentiram slikom ili videom, što mi se sviđalo. Ako i riječi nestane, nije važno ...ostajem JA.. sama sa sobom, što je nekad savršeno. Iako rijetko možeš ostati sam na svijetu, Bog to ne želi.

Svatko od nas ima mogućnost izabrati što želi po svom ukusu i nahođenju, osobno, bez dodira javnosti, ne trebam vam za to ja, ni vi meni. Zanjeli smo se u igru. Ipak igra je Božji dar, i Bog to voli. Zahvaljujući tome sad smo rasteretili pritisak na „srce našeg portala“.... dok se ne iznađe novo riješenje. Slobodna volja i ljudska kreativnost je bezgranična, iako nekad  mogla bi reći ispadne ovisnički nastrojena. Kod mnogih nije u pitanju zlonamjernost, već želja sudjelovanja u igri. Što više igre, to bolje.Normalno da tvorci toga ( naše igre) osjećaju povredu i krađu, jer nitko ne želi „zabavljati narod „mukte“, svatko gleda na dobit, uz to želi zaštititi svoje autorsko pravo. No to baš i nije jednostavno, jer ljudska mašta će opet iznaći riješenje poslužiti se „mukte nećim tuđim“. Ne nije to lijepo, ali to je činjenica. Život ovozemni.

Neka živi zdrav razum, on bi trebao biti poticaj i ključ svega. A sad, otvorite si video po želji, no ne morate, možete pogledati kroz prozor, možda uočite nešto što do sad niste vidjeli, Samo pazite, jako je hladno da se nosić ne zamrzne. Možete sami sebi nešto otpjevati. Ne treba se brinuti za sluh, jer nitko neće čuti..... važno je da se pjeva, veseli i sa ljubavlju živi.

Trebala bi napisati epilog... jer toliko sam se „raspršila“ u ovom tekstu, od naslova do kraja, da me treba loviti.

 .....Može... brojim do 10...dalje neznam....