Nemogu biti ravnodušna, ali ne moram ni bučiti. Jer zlo se samo proždire.

Bila je tolika halabuka o smaku svijeta.... Ajte razmislimo malo.. nije li on i došao, baš onako kako su ga opisivali mudraci u svojim spisima. Ali nažalost tokom stoljeća neuki narod sve je tumačio pogrešno. U strahu pred Bogom i ognjenim mačem kojim mu se prijetilo. Moćnicima se time davala sve veće vlast i mogučnost manipulacije svijetom. Došlo je vrijeme kad je ta vlast uzdrmana, trese se iz korjena. Što preostaje nego krenuti u rat bez presedana, konaćno javno pokazati pravo lice i namjere. Vjerujem da postoji razlog za sve to, jer putevi Božji nama nisu poznati. Možda je bilo tako potrebno kako bi se narad držao u kontroli, ropstvu. Prosvjetljenjem, dostupnom učunju svima,  stvari su izmakle kontroli „kontrolorima“, i sad je kaos, borba za opstanak, luksuz i lagodan život na račun „podanika“...  Ako smo uistinu ono za što se predstavljamo – razmislimo, iskreno, samo za sebe, bez priznanja bilo kome , bilo ćemu  o svoj ovoj situaciji koja nas je zadesila, o pokušaju da nas se vrati u ropstvo pošto smo se počeli buditi..... A to je za „Nekog“ velika opasnost.

Kako bilo da bilo, znam da moj dolazak na ovaj svijet ( a i ovamo) ima svoje značenje. Ovo vrijeme provedeno ovdje ne može razjasniti razlog moga dolaska u život. Ovo ovdje samo je jedana stepenica na tom čudnovatom putu.  Na mene se može ljutiti, smatrati me se provokativnom, drskom, bezobrazanom možda i ludom, zbog mojih stavova. Može se misliti što se želiti. Ovakva kakva sam nisam potrebna samo sebi Znam da će poneko štošta iz tog revolta pretvoriti u pozitivu kao što sam i ja štošta ovdje napisano to pretvorila u poticajno. Ne može mi se isprati mozak nabrzaka. Ako mi se i ispire, dobro razmislim što želim i dopustim da se ispere. Uglavnom je to nepotrebno, ono što nema veze sa stvarnošću,  mojim željama i mišljenjima,opipljivog života.

Ovdje se promovira dobrota, ljubav, duhovni napredak, alternativa. Moje buntovničke misli baš se ni ne uklapaju u to. Možda mi nije mjesto ovdje. Možda mi nije mjesto ni u ovome svijetu. Možda sam u ovaj život došla greškom. Nije važno. Kako god bilo, kako god se ja ponašala,  ne samo ovdje već opčenito,koja god bila moja uloga u ovom usranom životu, u mom srcu bila je ljubav spram svakog, spram cijeloga svijeta. To je ono što mi je cjelog mog života davalo snagu da opstanem. Gledajući ovaj kaos koji opsjeda svijet mogu samo promatrati zbivanja i željeti da svjetlo i razum na kraju pobjedi... kad će to biti, hoće li to biti vidjet ćemo, ako ne ja nadam se svijet, bolji nego što je sada.