Prepustila sam se čarima vremena i uživam u divnom danu, svaki dan, svaki trenutak koji mogu ugrabiti.Vrućinu drži pod kontrolom lagani vjetrić koji mi miluje lice i dušu. Odlazim na terasu pogledati cvijeće. Pogled mi pada u daljinu. Nemam i što vidjeti osim u prvom planu kuća u ulici. Pošto sam na brdu sve mi je na dlanu, kak se veli. Šume s lijeva i desna tvore jedno veliko slovo V, u kojem se nazire maleni dio Črnomerca a u daljini Vukomeričke gorice. Za jako bistra dana pogotovo nakon kiše u daljini se nazire Zrinska gora. Pogled očarava.
Zagledam se u daljinu i uz smješak sama sebi prozborim: Vidim te Mirjana! Sjediš na trijemu, odmaraš nakon vrtnih poslova a kraj tebe skakuću Vincent i Bokvica. Samo nemoj reći, ma dajjj......
Zašto sam te se sjetila dok sam razdragana promatrala daljinu, dali si tada možda stvarno sjedila na trijemu, nije ni važno. Lijepo je da sam te se sjetila. Tko zna, možda si tog trenutka i ti mislila na mene. Jesi li?