Svi smo čuli za proljetno čišćenje. Pošto ne podježem pravilima većine to čišćenje sam sprovela neki dan. Uzela sam si malo vremena i rezmotrila svoja djelovanj kroz jedan period.Dali sam zadovoljna onim što sam razmotrila? Situacija je neriješena.

Bilo je pozitivnih i negativnih djelovanja. Sve je zavisilo od mnogih okolnosti koje su me okruživale u odrađenim trenucima. Težimo savršenstvu, govorimo, pišemo o savršenstvu,a djela su sasvim nešto drugo. Nađemo se u situaciji kad djelujemo drugačije nego bi u stvari željeli, potaknuti okolnostima u kojima se zatećemo.

Koliko puta sam se našla u situaciji da mi je svijest budna, mirna. Odbacila sam sve što me opterećuje.U tim trenucima sva čula su otvorena. Smiraj obuzima cijelo biće. Tada neka obaveza, poziv mobitela ili blo što skrene miran tok misli. Nadovežu se svi činbenici neke situacije i opet sam u „opipljivom“ nemirnom svijetu.

Slušam o uzdizanju u 5D. Zanimljivo, ali.. uvjek ima taj ali. Zar nije možda to buđenje svijesti kad će osjećaji uvijek biti u skladu sa svim čulima, mirni bez ikakvog opterećenja. Mogućnost da se ne reagira na okolinu i živi u savršenom skladu i miru sa sobom i prirodom ne obazirući se na nikog i ništa.

Ponekad mislim da želja za buđenjem svjesti nameće potpuno krive spoznaje o tom famoznom ulasku u 5D. Ne čudim se tome. Svijet je toliko napaćen da želje o boljem svijetu nemaju granica, ponekad graniće sa fanatizmom. Takve stavove ne mogu prihvatiti ako ih smatram samo „nećijim odabirom“ ili neprovjerenim izjavama, koliko god oni bile pune pozitivnih poruka. Sve pozitivno prihvatim, no razmislim prije nego slijepo povjerujem u bilo što, kod spominjanja tog odlaska u 5D,a ono što čitam priznajem da mi baš i nije potpuno jasno.  I „ne drži vodu“.

Ipak pitam se dali sa svakojakim iluzijama još više zatrpavamo već ionako pretrpanu lošu stvarnost što kod ljudi budi strah i paniku. Zašto iluzijama? Sve što ima opipljiv dokaz ja smatram stvarnošću, sve drugo su predpostavke,ili iluzije,do trenutka kad nešto postane „opipljivo“ – dokazano, ne da je to samo nećija riječ.

Ja sam mirna, što bude bude. Ne bojim se,nit vjerujem previše. Jedino u što sam potpuno uvjerena, sve je Božji plan koji mi ne možemo dokučiti. Nama ostaje da i dalje pametujemo, učimo i podižemo svoju svijest.