Cijelo popodne nešto švrljam, sve nešto tražim i pritom razmišljam što bi jela. Ručak je odavno prošao, što ću za večeru?.... Znam – žgance i mlijeko ... odkad to nisam jela, ni ne sjećam se.

Oko pripreme nema nekog velikog posla. Lijepo ja to skuham, stavim si u tanjur i ostavim na ormaru kraj špareta. Pošto je kipuće odlučim popušiti cigaretu da ne opećem jezik .... kako bi klafrala da ga opećem?

..

Turbo sam uništila cigaretu i sva nestrpljiva uđem u kuhinju da smažem žgance i mljeko. Kraj špareta sjedi mačka i nožicom čisti brk.  Baci blagi pogled na mene i nastavi sa poslom.

....... Nisi valjda!...

Pogledam u tanjur, ostala 2- 3 mala komadića žgancih... prazno... sve je pojela. Pa kako joj nije bilo prevruće i kud je sve to stavila? Pogleda me nehajno i dalje umiva brkove.

Prasnula sam u smijeh. Što joj je došlo pitam se. Nikada ne jede mlijeko, jednostavno ga ne želi. Ne radi štetu, ne dira jelo, spava na trosjedu ili stolcima i mazi se. Ne dira ni ne hoda kuda nebi smjela. A sad odjednom smazala sve žgance iz tanjura. Spavala je na stolcu kad sam izašla van. Da ju grdim ... nema smisla,ionako imam još dovoljno za sebe.

A ona milostiva pošto se dotjerala nakon jela udobno se smjestila na trosjed, gleda me ispod oka, a što si misli to sam Bog zna. Možda mi se smije i govori ... ma i ja sam poželjela žgance sa mlijekom, što ti je to tako čudno! ... Nije mi čudno ali je smiješno.