Boraveći ovdje iz svega sam izvukla najbolje što sam mogla. Uvijek sam govorila da se ništa ne dešava bez razloga. Mislim i dalje tako.

Shvatila sam da je u tišini spoznaja.

Zašto uroniti u tišinu?

Svoja viđenja i mišljenja uporno iznositi u nepotrebnim raspravama i pokušaju svojim stavom i iskustvom nekome davati do znanja kako taj netko nije u pravu ne samo da je gubljenje vremena i energije, već je nepotrebno i glupo. Isto tako bučno reagirati na tuđa djela misli i komentare. Razgovor gdje je na djelu igra „gluhog telefona“ pogotovo ako se mišljenja mimoilaze odvodi u mutne vode.

 Zašto?

 Zato jer nitko nije spreman saslušati nekoga, a da pri tom „bučno“ ne reagira i optužuje, osjeća se povrijeđeno i odmah reagira- ja ovako, ja onako. Iz takvog dijaloga ispadne svašta, samo ništa dobrog. U takvim situacijama dijalog je nepotreban, jer se ništa ne može  i neće razjasniti.

Svatko mora izgraditi sebe, prihvatiti iz pročitanog ili ne prihvatiti njegov je izbor, ali grčevito iznositi svoj stav, pritom biti davež i dosađivati… Puno puta sam si postavila pitanje: Dali mi to treba?

Ne treba,i ne želim ići tim putem.

 Od velike buke ništa se ne čuje. U tišini se lijepo može sve razmotriti. Tko god to nije u stanju i dalje će na svaku riječ, svaku temu uporno i bučno iznositi svoje razmišljanje da pritom ni malo neće htjeti razmotriti sadržaj napisanog na temelju čega se uostalom javlja. Osim osuđivanja i prosuđivanja, u takvim dijalozima za svakog tko to radi nema ničeg poticajnog. Uglavnom malobrojni će shvatiti. Koliko ljudi pročita i ne oglašava se već se oglasi razumnim komentarom ili nikako. Odobravam im jer su spoznali što znači uroniti u tišinu. Primijetila sam da je i šale nestalo jer se sve uzima krivo, i šale su postale nedopustive , tabu tema, jer opet dolazi do izražaja spremnost i razumijevanje šale.

 U tome je poanta- što je nekom „razumno i ispravno“ drugom ne mora biti i obrnuto.

Nisam mudrac, nisam otkrila toplu vodu, ali znam - u tišini je spoznaja. Sad mi ostaje slijediti taj put. Moguće da ću ponekad skrenuti na „puteljak“ jer nisam bezgrešna, ali znam da ću se vrlo brzo vratiti „u tišinu“.