U meni Jesen je

I ja sam u njoj.

Jesen mnogi smatraju najljepšim ali i najtužnijim godišnjim dobom. Ali volim ju neizmjerno. Jesen je najdivniji slikar koji svojim bojama  posipa prirodu. Topli dani, jutarnje maglice kao tajanstveni veo nevjeste i rosna polja na kojima cvate jesenje cvijeće.  Puna obilja i plodova marljivo sakupljenih od ljudi i životinja. Ako potraju duže kiše nije previše ugodno, ali zato dobar ugođaj nadomjesti topla peć sa mirisom pećenih kestena i svih njenih darova. Vrijeme je to kad sve u prirodi polako umire nakon prikupljenih plodova ljeta. No to je znak, nada da će se sve nanovo probuditi nakon potrebnog zimskog mirovanja. Pokazatelj da će doći vrijeme novog rađanja.

Uvjek sam ju voljela i sve pojave ljepote života i smrti prirode pred hladnu zimu koje se dešavaju u jesen i mene su dotakle, dišem i živim sa njom.

U jesen sam rođena , naljepše i najtužnije stvari dešavale su mi se u jesen. Ta jesen  koju volim naučila me prihvatiti i gledati na životna zbivanja u koja sam zapadala na poseban način. Ako voliš i promatraš to nije teško. Može li se voljeti i tugovati istovremeno? Ja mogu, jer sam dio  jeseni u kojoj nestaje ljepota ljeta, prošlog vremena.Promatram znakove kraj puta, razjašnjavam ih i shvatila sam. Sve što me u jesen snalazilo samo je snaga da dalje kroćim u novo proljeće.U meni jesen je kao i ja u njoj. Naučila me kako tuge života pretvoriti u ljepotu i kako u mirovanju dočekati svitanje novog buđenja.