Čovjek je kao voda, teće, teće, teško ju je obuzdati jer energija vode je jaća od bilo kakvog obuzdavanja. Ipak čovjek je čovjek, svu vodu želi pod kontrolom svoje energije. Samoljubljem tjera vodu na svoj mlin, bez imalo razuma s kojim se uvijek dići,jer sve mora biti po planu projektanta. Ne prestaje teći, no po mišljenju čovjeka svi pritoci moraju ići jednim sljevom, pod kontrolu.

Koliko god imali koristi i dobrobiti od mlina i hidroelektrane zaboravlja se da se ništa ne može, pa neke stvari se ni nesmiju kontrolirati. Nesmije se mljeti tuđe žito na svome mlinu bez volje vlasnika,jer to je protiv svih zakona života. I što će ti tuđe žito, melji svoje, ne diraj tuđe – to je krađa jel tako?

Uostalom svjedoci smo bez obzira na dobrobit šteta nastalih u takvim rabotama.

Sve više slušamo o gradnji vlastitih hidroelektrana iliti mlinova gdje nema izvanjske kontrole. I to je fenomenalno ... moja voda na moj mlin ...

... A da i to ne valja... jer javlja se ljubomora i pitanje --- Kako? Zašto?.... Izdajice, prodana dušo, što ne tećeš na moju hidroelektranu, što ne melješ na mom mlinu...? Zar ne vidiš da ostali mlinovi loše melju? Voda je ustajala itd i td....

...I tako to ide... ljubomora, zavist, nedozvoljavanje teći svojim vodotokom jer nije kakvim ga ti želiš.Trošimo električnu energiju dobivenu snagom vode u svim mogučim segmentima. Ponekad nas i struja zdrma.Zatala se kad se baca kamenje.Za uzvrat podignu se valovi koji ti ako ništa drugo namoće kočeporno perje i opet ne valja. No ne razmišlja se da si bacio cijeli „kamenolom“ u vodu. Uzmi fen i suši se, no opet treba struja, tj voda.

 Ipak najljepše je teći svojim koritom, ne razorno djelovati na pokrajnje vodotoke i mljeti svoje žito na svome mlinu. Pritom po mogučnosti ne bacati prezriv pogled na susjedni vodotok i to samo zato što voda nije u tvom koritu... govoriti: ja sam bistrija,znam bolje teći, jer svi izviremo iz utrobe zemlje u koju i odlazimo.

Opet ali .. po onoj staroj uzrečici „tiha voda brege dere“ ... pa kako onda kontrolirati snagu vode? ...Ma moram i gotovo!

Nikako. Neka teće, neka dere u svom koritu. Kad ožednim zamolit ću u prolazu čašu vode  sa vodotoka. Dobim - dobim... ne dobim nikom ništa.Jednom će ili presušiti, ili neće imati što mljeti.  Samo da ne dođe cunami... e tada smo svi naje......