Strah je izostao, nimalo se nisam bojala. Nisam pojma imala da je u tome moja snaga. Samo me obuzeo jak bijes zbog nakazno vampirskih stvorova koji su me ovaj put stjerali u neki čudan prostor gdje je sve razbacano , bez reda i smisla. Okružuju me cerekajući se,dok u meni bjes sve više raste. Želim ih otjerati ali neznam kako, nemam snage. Svojim nevidljivim pipcima crpi mi energiju, pa se pomalo pretvaram u grozno ružno stvorenje poput njih. Sjećanja se bude, bjes je sve jaći a moje snage sve slabije. Shvaćam ... što je moj bijes veći oni imaju sve veći pristup mome umu.
Dobro jutro ljepotice ... kako se osječaš ... vidimo polako se prisječaš ...
Zadnjim snagama viknem, i znam da je to očajnićki pokušaj od potpunog preobražaja u spodobu kao što su oni.
Gadovi podli, nosite se, da sve mi je jasno,sve shvačam, ljuštite me kao koru od banane ... polako precizno iscrpljujuće ...Ali nećete uspjeti! ... Prisjećam se bistri mi se, a to vama ipak ne odgovara ...osjećam to...
He he hehee ..... na neki naćin si u pravu. U svakom čući vampir, ali tvoja prisjećanja nisu ono što očekujemo.Zagonetna si i to nas tjera da te dokrajćimo, da vidimo konačno od čega si sazdana.
Samo se vi smijte, svjesni ste da se budim, a to vam ne odgovara. To je vaša borba na život i smrt preko mene i meni sličnih. Što god bilo, kako god ovo završilo, znajte ne bojim se. Nije vam jasno što se prisjećam i odupirem ...jel'da.....
***
Još jedan košmar, najgorji do sada. Toliko sam iscrpljena, iscjeđena da mi sve lakše ulaze u um. Oni likuju,ipak osjećam da im nešto nije pravo u pogledu mene. Borim se svim snagama uma da se potpuno ne preobrazim u grozno vampirsko čudovište. Stjerali su me u bezizlaznu situaciju,okružena njima namam uzmaka. Pomislim.....Ako je moj život cjena njihovom kraju, neka .... sve je Božjim rukama. Na spomen Boga dolebde dva nova stvora. U košmaru nisam razabrala njihov jasan lik, ali sam osjetila spas, dobrotu i pomoć. Jesu li to Anđeli? .... Možda.
Lakim okretom razbacaju vampirske nakaze koje su bile već posve blizu, a meni pruže ruku. Moja preobrazba prekinuta je, opet imam svoj izgled. „Anđeli“ su se okrenuli nakazama koje su jednostavno izčezle, potom i oni, a ja sjedim još uvijek u čudnom razbacanom prostoru i razmišljam o svemu. Mirna, osjećam da je sve gotovo.
**
Sile razdora, upropastile su mnoge.U svojoj podloj igri okrenule su protiv života mnogo toga do čega je ljudima najviše stalo.Svatko se bori za dobro,iako uvijek ne uspije pobjediti. Ali Bog je uz mene, sve nas, štiti nas i vrača izgubljene snage kako bi svaki košmar priveli kraju.
Moja duša pripada Bogu,i to je snaga koja je očuvala moj um. Stojim mirno na neutralnom terenu između dobra i zla. Zašto na neutralnom terenu? To je to postolje vage koju moram sljediti, jer dok sam tu u meni je svjetlo, a ono uvijek prevagne na dobro i ne dozvoli tami da prevlada. Svojom toplinom i ljubavlju ublažit će loše ako se pojavi i držati sve u prihvatljivoj ravnoteži. Jer to je život, satkan od dobra i zla, htjeli to mi ili ne.
**
Još uvjek sjedim i mirno promatram složeni mozaik. Boje pokazuju ružne i lijepe trenutke u slici vremena. Kad se sve sabere u cjelini svega ipak postoji ravnoteža.U tom mozaik duginih boja ima tame i svjetla. Na nekim mjestima tama je koncentrirana u većim razmjerima, ipak kroz tu tamu preljeva se svijetlo. I znam, to je svjetlo moje duše koja me vodila kroz tamu. Ravnoteža uma je uspostavljena,i to je najvažnije, jer ako i dođe tama svjetlo će povratiti ravnotežu. Važni su samo dobri postupci, razboritost i ljubav.
U tom mozaiku u omaglici izrone prozirne čudovišno vampirske spodobe. Obrate mi se;
Pobjedila si, nisi se bojala, a to je bila tvoja obrana. Izgubili smo tebe, ali ima drugih duša..... Ti nisi kao mi, ti si nepobjedivo svjetlo.
Nestali su, nadam se zauvjek.
**
Ravnoteža se može poremetiti, to je put kojim svi idemo. Također znam da po potrebi svi analiziramo mozaik,dograđujemo ga novim saznanjima jer on se ne može odbaciti. Može ga se spremiti duboko, ipak dođu trenuci kad se opet i opet zaviruje u njega.
Nekad je to i potrebno.