Volim promatrati i analizirati ovaj svijet sa svojom prošlošću i sadašnjošću, tajnama, misterijama i stvarnošću, ponekad se pitam čemu „buka“ koju proizvodim - o.

Sve je to nepotrebno niti kome bitno osim meni, tj. svakome od nas. Nakon svake „buke“ nas obićnih smrtnika u tišini dolazi razjašnjenje. Vidokrug se proširi do neviđenih razmjera.  No to je samo osobni vidokrug koji ipak ima dodirnih točaka sa ostatkom svijeta, čak i onog djela svijeta koji odbija vidjeti, kao i onog koji postavlja svoje zakone time i svoju istinu.

Tišinom postaješ sjedinjen sa svime što znaš, što bi želio znati,postaješ stvaran u svemu što je bilo, što je sada i što će biti. Samo se treba mirno prepustiti i imati vjeru u sebe, koliko god se pritom naše mišljenje ćinilo nestvarno, neprihvatljivo, možda i ludo.