Ako prihvačamo nešto što se kosi sa našim uvjerenjima i osječajima radimo teror nad sobom. Koliko puta ste se „morali „ pokoriti nećijim htjenjima bilo religijskim, bilo osobnim. Zar nije to radnja protiv sebe i svoje duše?

A kako da tumačimo naše želje kojima možda radimo teror nad nekim?

Potrebna je intuicija, znanje i dobar osječaj da se uoči kako  svojim prohtjevima, možda i prisustvom nekoga teroriziramo. Ako imamo sve to imat ćemo i razumijevanje da se trebamo mijenjati i ići drugim putem, pa ako treba i sami. U tom slučaju nema nikakvih problema, jer smo izgradili sebe i shvačamo bit svega. Dobro je uvući se u tišinu i mirno promatrati tok zbivanja, jer u konačnici sve bude kako  treba biti.

U takvim trenucima obuzmu nas emotivni osječaji, jer smo emotivna bića. I ti osječaji lako se mogu savladati kad se u obzir uzmu svi činbenici nastale situacije. Najčešće se nađemo  pred dilemom, što je pravo a što krivo, kako postupiti. Nisu potrebna pitanja ni dileme. Bez ljutnje, sa promišljenim mirom  trebalo bi zakoračiti  na novi put. Odgovori na sve doći će.

 Pravo je ono što se osječa u svojoj duši i to nam bi trebala biti vodilja.

Samo uronimo u svoju nutrinu i poslušajmo  glas koji nas vodi promjenama u spoznaji. Osjetit ćemo zadovoljstvo, bez obzira ako je možda u pitanju loša ili teška situacija u kojoj se nađemo.

 Postići takvo razumijevanje i stav je nagrada i postignuti uspjeh, jer smo loše i neprihvatljivo  jednostavno odbacili.