Prekrasan subotnji dan potaknuo nas je da odemo na viteške igre. Nakon ručka krenuli smo put S.Helene.Kod Zeline neprlanirano pala je odluka da najprije posjetimo ruševni dvorac  Zelingrad koji već duže vrijeme želim posjetiti. Put od 5 km. vožnje kroz selo Biškupec, potom šumskom kaldrmom do dvorca koji se nalazi na brdu usred šume kao otok okružen brdima i ljepotom šumske idile. Savršeni mir narušavao je pjev ptica, ali to je dalo posebnu draž cjelokupnoj slici.

Nekada je ovako izgledao.

 

Stari grad Zelingrad izgrađen je nakon provale Tatara, a prvi put se spominje 1295. godine kada se u njemu nalazio kaštelan s kraljevskom posadom. Kralj Karlo daruje 1326. godine Zelingrad magistru Nikoli Ludbreškom

Vlasnik Zelingrada Ladislav Kerečenji sudjeluje s kapetanom Ivanom Lenkovićem 19. kolovoza 1557. godine u velikoj pobjedi nad turskom vojskom kod Svete Helene. Krajem 16. stoljeća Kerečenji postupno napuštaju Zelingrad i sele u kuriju Tršci kod Sv. Ivana Zeline. 1640., 1642. i 1644. godine Zelingrad se spominje kao sasvim razvaljen.

Zelingrad danas:

Koja šteta što je porušen. Ipak i to ruševno stanje potiče znatiželju i odiše tajanstvenošću i ljepotom. U toku su konzervatorski radovi pa nismo mogli ući u obnovljeni dio jer je bio zaključan.

Nismo se dugo zadržali,krenuli smo natrag prema Sv.Heleni.

Desilo se nešto nepredvidivo. U dobrom raspoloženju uz pjesmu koju je vodila Laura promašili smo skretanje za Sv. Helenu. Kad smo stigli do Bisaga skužili smo da smo otišli kamo nismo trebali. Zar moramo pogledati i taj ruševni dvor? Zašto ne kad smo već tu, iako smo ga posjetili par puta.

 

Dvorac Bisag -  moj rad -oslikan prema djelu akademske slikarice Julijane Drašković.

Njena slika je izložena u dvorcu Trakošćan

 

 Bisag danas:

Konačno nakon proputovanja stigli smo U Sv.Helenu.

(nastavak slijedi)