Nakon nekoliko dana odmaka analizirala sam opčenito sve, a i sebe jer i ja sam dio ovog glupog svijeta..... Svaka analiza donosi mi  saznanja kojih su svjesni mnogi, no ljudi su opčinjeni utopijom....Pa sretno vam bilo!!

Svjesna sam da se ovo što slijedi neće sviđati skoro pa nikome... jer ljudi žele ćuti što im odgovara...žele utopiju.

Izvolite.. tražite ju! Ja u to ne vjerujem. Vjerujem u rad svojih ruku. Samo tako će se ostvariti sve famozne  „ utopije“

Obečala sam sebi da ću biti tiha, al sa gorčinom priznajem da mi to nejde lako. Stalno se vračam na iste stvari i upoorno o tome pišem, što mi daje do znanja da još uvijek nisam spremna ušuteti, ni pomiriti se sa ovom bjedom što se zove život. Kako i nebi kad svakodnevno gledam smak ljudske pameti.Stalno nas bombardiraju lošim vijestima. Stanje nije sjajno, ali širenje takvih negativnosti loše djeluje na ljude. Nemože se čuti ništa lijepo, svaki razgovor je kuknjava i strah.  ONI koji vladaju nama to i žele, tako lakše manipuliraju narodom, a narod ništa konkretno ne poduzima.U stvari željela sam pisati poticajno, no sve se svodi na „lošu stranu“  sve u želji da oni koji su u nevolji promisle i počnu riješavati to što nas drži u lancima. Nisam ni ja iznimka, ali za razliku od mnogih usudim se govoriti sve što svatko uglavnom drži za sebe. Osobno mi ne fali ništa. Imam krov nad glavom, sredstva za život, nisam gladna,gola. Ali život ne tvorim samo ja i moja povoljna situacija za njega.

Neznam čija je ovo misao, al sviđa mi se: U životu treba imati uvijek smiješak na licu, dobrotu u srcu, ali i jedan spreman ...odjebi... Može li se to? O itekako može, samo treba imati muda za to, tj. ako treba  poslužiti se baš tom rječju. Zašto baš njom? ....... Nema kompromisa, dijaloga i pokušaja postići nemoguće. Jasno je da jasnija ne može biti. Ne si dozvoliti da nam lažima „zamute vid“.To je život, naravno ako želiš opstati u ludilu života.  Tko će se tako postaviti ne znaći da je loša osoba. U tome i je problem što smo naučeni na bezuvjetnu poslušnost i šutnju i svatko od nas će misliti ajme što će misliti o meni ako tako postupim?  Uz to još sam i  žena,!... (ajme katastrofe) ...moram biti dama i ponašati se suklado „ pristojnom ponašanju, doslovno ropstvu !“ ....  Maaaa k..... nećuuuuu, što god tko mislio o meni, j... Mi se za mišljenja!!!!!!

Stišala sam revolt, pa nastavljam...........................

Život se jednostavno obnavlja, ponavlja, sve se vrti u krug. Sjetimo se kako su živjeli naši djedovi, pradjedovi. Toga bi se mnogi od nas mogli sječati. Što se promjenilo kod nas? Malo više tehnike, slobode, dostupnije informacije kakve god poželimo, pritom ne razmišljamo koliko su one točne,bolje jedemo, bolje smo obučeni i td. Učili su nas povijest. Možda su nas lagali, ali jedno je sigurno. Uvijek je bilo „vladara i robova“. I danas je tako,zar nije?

 

(Ovaj citat sam uzela iz teksta naših urednica, vezano za temu mjeseca gdje ću možda i pisati. Samo ne očekujte utopiju!!).Stari su Grci, navodno, smatrali da nam budućnost dolazi s leđa jer u nju ne možemo gledati,  a prošlost je ispred nas, dobro vidljiva.

... Budučnosti se bojimo, prošlost je često loša i opet je razlog za strah .... a to je tako nepotrebno. Zar nije tako?

Što kod ljudi budi strah i paniku?Bojazan da ćemo biti gladni, nećemo imati krov nad glavom, nećemo dobiti plaću i ostati ćemo bez radnog mjesta ako „progovorimo, nedaj Bože pubunimo se“. Koliko je ljudi već sad bez svega toga? U znak protesta štrajkaju glađu i td. Umjesto da upotrijebe „svatko za sebe pametno“ riješenje kako preživjeti. Bolje je rješenje raditi i za 1ooo, 1500 kn. nego bilo što konkretnije poduzeti. No ne pišem priručnik za riješenje problema. Svaka osoba bi trebala pametno promisliti, bez kuknjave i samosažaljenja, jer mislim da to nije drugo nego strah i samosažaljenje. Pa se pitam što bi „močnici“ kad više nebi imali radnika koje plačaju pocjenjivački. Kriza je, da. A tko ju je stvorio? Oni koji rade i žele na pošten način zarađivati sigurno nisu.

Kakva nas budučnost čeka? Ne razmišljam previše o njoj. Prihvatila sam misao koja se često spominje ... što mislimo to se dešava. Samo ja to ne uzimam bukvalno. Tu dajem mogučnost u koju vjerujem, da to nije samo naša kreacija, već nešto više nama još uvijek neshvatljivo. Nemam neke vizije o budučnosti. Bit će kako mora biti. Ako nas nestane nestat će nas, netko će i preživjeti, ako i neće nikakva šteta.Možda bi se Zemlja oporavila od „nametnika“ koji ju sustavno uništavaju. Zar danas ne istražujemo kamo su nestale mnoge napredne civilizacije? Ne čeka li to i nas? Nije li to igra života koja nam je dodjeljena, a mi umjesto da živimo,  otežavamo si život na sve moguče načine u ime „boljeg lakšeg „utopijskog“ života“ gdje ćemo sve imati pritiskom na gumb ( ko kod paljenja televizije) ... možda, tko zna, Ali to je sranje, ne život ( za mene).

Voljela bi svijet u kome će čovjek živjeti svjesno, slobodno, dobro. To moramo naučiti. Možda to nisu uspjele nestale civilizacije ma koliko god bile napredne. Hoćemo li uspjeti mi, ili naši nasljednici neznamo. Ali vjerujem da je izhod svega negdje „upisan“ i da će sve biti kako mora. Zato živimo po mogučnosti bez straha. Jer sve je onako kao mora biti, bez one „glupe“ izreke .....što siješ to ćeš žeti.....“ život i sudbina nam sije sranja, a mi ženjemo govna! Što očekujete  od takvog života?

.... Utopiju .. to je jedino i moguče! ...