Mirno plivam prema pravom otoku. Ugoda sunca i vode opušta sva čula. Svo vrijeme je moje, ne moram žuriti. Ipak u konačnici ispadne da se vrijeme sa svojim okolnostima poigrava i određuje mi put. Morske struje centrirane oko otoka uspravaju moju rutu kojom idem. Nose me van dosega tog čarobnog otoka. Ne trudim se uči u njih, već snažno zamahnem da se odmaknem i mrno opušteno plivam dalje.

Otok mi se gubi iz vida. Ne obazirem se na to jer sve ima svoje vrijeme kao i mjesto. Plivanje uz i protiv struje. Traba se samo opustiti i u pravom trenutku krenuti kamo želiš ili moraš. U planovima uvijek ima izvanrednih situacija koje te skrenu sa zacrtanog puta.
Otok me čeka, nikamo neće otići. Ja sam ta koja moram u igrama života i vremena. U trenucima kad moraš ili zaroniti ili izaći iz vode na drugoj strani i protrčati zelenom  livadom. Bez obzira na to otok ti je u vidokrugu.

Sjednim u travi dok mirno promatram valove koji zapljuskuju plavetne stijene čarobnog zdanja izniklog u oceanu snova i stvarnosti.

Sutra je novi dan. Opet ću zaplivati. 

Kad se sve zbroji i oduzme, promotri i shvati,ostaju samo stare navike.