Manje više svima je isto, osim onima koji ne vide ni svoj nos.Ipak kukaju jer ga ne vide.

Sva sreća što se ne obazirem previše na mišljenja ljudi, jer ne može se živjeti od nečijih mišljenja, možeš ih samo razmotriti. Tako i ja danas razvrstavam svašta. Onako, ispala neplanirana generalka . Krenut ću sa ovom izrekom:Voli me kad to najmanje zaslužujem, jer tada to najviše trebam. To je tako, samo rijetki su koji shvate kada kome tko treba. Uglavnom u velikoj ljubavi i brizi za tebe srozaju te do kraja svojom dušobrižnošću. Rijetki su koji potrefe što reći i kako pomoći. Ponekad šutnja i slušanje najviše pomogne.jednostavno dati rame za plakanje.

 Jedino je ispravno – pomozi si sam i Bog će ti pomoći. Ne trebam pomoć samo onako pričam sama sa sobom. Ponekad je dobro i sebe preslušati. Ne treba ti policija ni poligraf, jer duša šapuće što trebaš reći. ... Već sam rekla, imam generalku. Nisam se digla na lijevu nogu, samo sam se rano probudila. A tko rano rani, cjeli dan je pospan ( da ne velim sj....  ovaj izraz se neće sviditi većini jer nije kulturno, al pitam se zašto ga je Bog izmislio i dao nam ga na upotrebu). Pitam se svašta. Na kraju shvatim da su sva pitanja suvišna, ipak se pitam, igram se skrivača ja i moja duša.

Čudni smo mi ljudi, gdje li nam je kraj?.... Cjeli život se crnći, da se preživi, nešto stvori kako bi se bolje živjelo i nešto ostalo za generacije, jer još nitko nije ništa odnio sa sobom na onu stranu. Tako je to jer živimo u matrerijalnom svijetu.  Tako jednostavno mora biti, za sad. Što nas čeka vidjet ćemo, tj. vidjet će oni koji će živjeti kad nestane materijalnog. Dođeš u doba da te strefi mirovina, stvarno te strefi do daske.Pa  se upitaš zašto si radio, gradio, odricao se za bolje sutra, nisi živio. Veselio se mirovini sa mišlju ,tada će biti bolje .... je kak ne ...šipak.Tada ni ja  kao mnogi od nas nismo razmišljali o sadašnjem trenutku. Svi koji danas misle o tome opet nisu spokojni, treba im materijalno koliko god uživali u sadašnjem trenutku, jer i sutra će doći sadašnji trenutak u kom moraš jesti, platiti račune i td. Nešto mi je nezgodan taj sadašnji trenutak. Možda griješim, al ne zamjerite, tak si nekak mislim.

U dokolici svašta si mislim, između ostalog i onu _kako je lijepo biti glup. Kako kada, kako kome. Ponekad gledam mnoštvo kako lebdi u oblacima. Gore nastala velika gužva i metež.Nije ni čudo što proljeće kasni. Priroda se pobrinula da sretnici ne popadaju sa oblaka, već da lijepo silaze jedan po jedan.Kud god se okreneš samo košmar i gunđanje. Možda smo takav narod,  tko zna, tko zna.

Gledajući sve to dođe mi da zaplaćem. Ma kud još i proljevanje suza, ionako prijete poplave, treba biti razuman i ne pogoršavati ionako lošu situaciju.

A tek slušati izljeve pameti na vijestima koje me tjeraju na wc. Tad stvarno neznaš što je gorje, sjedenje na wc-u ili bombardiranje  i ispiranje mozga.

 Analize, procjene, ankete, savjeti ...sve neki novi zanati potrebni za opstanak čovječanstva. Onako iz prve ruke, „ udarnički“ jer to život znaći. Zašto i ja ne mogu tako, koji me vrag tjerao i tjera da crnčim i sad sam negdje u procjepu, zaglavljena. S jedne strane  pljušti ljubav u tragovima, sa druge prijetnja nuklearnim ratom. A ja nikako da se ikobeljim iz procjepa. Čekam da vidim što će me strefiti. I onda ispadne čudno ako sam ljuta i puna sarkazma.

Kaj da vam još velim a da to neznate.  .... Lijepi citat,(neznam autora), no i njega znate, baš po mom čefu, pogotovo nakon ove propovjedi:

Čudna sam čudnima

Luda sam ludima

Bezobrazna bezobraznima

Dobra dobrima

....Ne marim... ionako svatko u meni vidi ono što nosi u sebi!

Priznajte da se sper uklopilo u moje klepetanje.