Svaki čovjek u ovome življenju, svijetu  jedinstven iako je jezgra zajednička. Nitko ne voli da mu se nešto nameće, dirigira pametuje jer svatko sam zna što je što samo ako to želi vidjeti i primjeniti ono što je neprihvatljivo. Ponekad se vidi, ponekad previdi, ponekad zarobljen okolnostima i pritiscima sa strane bukne  iako  potsvijest vrišti i opominje. Nakon takvih zbivanja kroz koja prođe svaki čovjek možda se zatraži oprost.

Što je oprost? Ako nije zatražen iz duše, razumno već samo iz pristojnosti i društvenih regula to je farsa. Ako se zatraži oprost iz duše i srca znak je da je osoba sama sebi oprostila. To je smisao oprosta. Oprost se može dobiti no za njega važi isto kao i za traženje oprosta. Jer ožiljci ostaju i stoje kao potsjetnik na opreznost dok se možda jednom ne izglade i izbljede.

Svatko u sebi nosi istinu i znanje. Možda je sve stavljeno na spavanje kako bi sanjajući možda osvjestili to znanje i istinu. Promatrajući svijet u globalu nekako ispada da spavamo i sanjamo ružan san.

Svatko od nas ima svoj put i život. Naši putevi ukrste se sa putevima mnogih. Kad na tom putu  neprestano dobivate servirane upute i načina življenja i razmišljanja suputnika svakom od nas baram ponekad prekipi. Nekom više nekom manje. Svi smo od krvi i mesa i ranjivi. Netko ušuti, netko drekne, netko se inati i td., da sad ne nabrajam ljudske karakteristike dobre i loše. Rađaju se reakcije svih vrsta. Sve ovisi o osobi i njenom putu i iskustvu na tom putu, možda i njenoj namjenjenoj zadaći u ovome životu. To  su samo pretpostavke, jer ipak psiha je čudan svat koji će nas elegantno odvesti u labirint iz kojeg nećemo moći van ako se barem ne potrudimo  obuzdati ju i razmisliti i to pod okriljem razuma, bez inata i tog u današnjci razvikanog ega. 

Baš taj razvikani ego veliki je smutitelj u ljudskom djelovanju i življenju. Kao da se nameće nešto što nije potrebno. Jer ego je dio nas. Bez njega nema ni nas. Sa strane se manipulira i potiće uveličati nešto ćega u stvari nema pa se stvare umjetnim putem. Na štetu svih nas.

Uvijek su osude virus kojim smo svi zaraženi. Zato jer svatko  u svojoj nutrini zna i ne voli da mu netko sa strane servira svoje znanje koje  je isto ali izrećeno na neprihvatljiv način za jedinku ili drugaćijeg razmišljanja.

Nažalost svijet je ustrojen na takav način da svatko servira svoj stav koji je neprihvatljiv drugima. Ponekad se serviraju lijepe pouke u želju ka buđenju, no kod toga se ne gleda da se time dosađuje i iritira okolinu.Poćini se više štete nego koristi.

Rezultat toga je nepoželjna situacija u kojoj se nađu i akteri i promatraći.