Možda je ovo fraza, ali recimo da to spada u dio osobnosti. Meni je najvažnije da je izrečena u konotaciji dobra i pozitivnog stava, jer to je.

Svaka duša je dobra. No ne i osoba koja tu dušu nosi. Osvrnimo se oko sebe, vidjet ćemo dokaza za to koliko želimo. Svaka duša dođe da nešto odradi. Ako mora odraditi dobro,bit će tako, ako mora ono što mi vidimo ili osjetimo kao zlo ili loše, opet će biti tako. Teško će vanjski utjecaji, bilo kakve mjere pomoći ili upućivanja na dobro promjeniti osobu. Što više takve geste mogu dodatno naškoditi.Svaka duša zna zašto je tu. Na tom putu čovjek ima saputnike. To su druge osobe, ljudi koji ili su sretne sa njom, ili nesretni. Sve te duše slijede svoje nosioce. Dali su sretne ili nesretne zbog njih i njihovih djela, to mi neznamo. Ja mislim da su ravnodušne, jer njima je jasan svaki čin i djelo pojedinca. Dok čovjeku, nosiocu duše sve ponekad pada teško,možda i grozno ili lako i dobro.

Svaki čovjek izgrađuje svoju osobnost tokom svoga života. Uvijek nakon nekog određenog vremena možda uvidi manjkavost ili bolje riješenje. U određenom trenutku postupi se sukladno okolnosti i mišljenja u uvjerenju da je to dobro. Nekad je to dobro, nekad ne za okolinu a i samu osobu. Naše analize samo su naše. Koriste se općenito, no i u pisanim zakonima, naročito kod se radi o naučnim analizama. Ima u tome istine, ali i mnogo upitnika. Jednostavno život je plus i minus. Kako sa svime što nas okružuje, tako i sa nama. No u dubini duše teži se savršenstvu koje je u življenju ipak nemoguće postići. Ili je dobro, ili je manje dobro ili je loše. Sve prođeno duši na kraju daje savršenstvo. Teško je, gotovo nemoguće bilo kome od nas shvatiti put jedne duše, tj, njenog nosioca čovjeka, jer svaki čovjek ima svoje poimanje koje smatra ispravnim.

 Uvijek imam u vidu, ako je to put koji nas izgrađuje, trudim se hodati tim putem u najboljoj želji da pokušam shvatiti ili se što manje  obazirati na neki drugaćiji put. Bez obzira ako nekad postupim negativno, jer bez toga nebi ni bilo puta. Uvijek govorim od sebe, u vjeri shvačanja, želji za dobrom u ljubavi, bez obzira na često kritički osvrt koji slušaoca odvrati od biti  izrečenog. Moja duša zna zašto je to tako, ja nejasno naslućujem, moguče da i znam ali ne želim još štošta vjerovati. No znam, to je put koji treba proći.