Čojek – Bog, božanstvo  ....tokom svoga života zaboravio je što je, tko je.Pošto se čovječanstvo razmnožilo poželio je dominantnost nad svim što postoji i što se miće. Počeo je stvarati zakone, pravila ugrađujući strah u ljude. I eto nas danas tu gdje smo.

U svijetu  punom predrasuda, gluposti, bolesti, ratova, propasti itd. Itd. Svi to vidimo. Ipak dominantnost i samoljublje  je jače od svega.

Kamen temeljac svega je: Ispravno je ono što je govorim, u što ja vjerujem, sve drugo je bolesno, neispravno, nije po „Božjem zakonu“  – tako se doživljava i živi život.  U redu... živi svoj život kao riba, ne pokušavaj pretvoriti  kokoš u ribu. Ako si medvjed ne pokušavaj od bukve napraviti ovcu. Ako si čovjek budi čovjek, ne gledaj  tko koga ljubi, tko koga j..., što tko ima – nema, kojem Bogu se moli u što vjeruje. Svoj si, što te briga za bilo koga dok tebe osobno ne želi pretvoriti u ribu, kokoš, bukvu ili nešto treće.

I tako je uplitanjem čovjeka u božanski život u koji se nije trebao uplitati nastala ptičja gripa. Zahvatila je cijeli svijet i prirodu.  Gmazove, dlakavce, pernate stvorove, itd.

Zaboravilo se da je svatko od nas božanstvo koje  svojim postojanjem na ovoj zemlji doprinosi životu, tu je sa razlogom. No svakoga smeta sve. Ptičja gripa dobila je zamaha, nemoguće ju je suzbiti.

I što ćemo sada? ... Ima li tko ideju?

Možda da potražimo pomoć u  svojoj nutrini, prisjetimo se tko smo. Ako uspijemo... možda nas ništa neće smetati, na ništa se nećemo obazirati, nestat će samodopadnosti, potrebe za dominantnošću...jer sve to imamo, nitko nam to ne oduzima osim nas samih.

E kud nas odvede ta vražja ptičja gripa!