Tako su naš Adam i Eva sretno živjeli u raskoši rajskog vrta. Vremenom obrstili su sve jabuke a Adam je potamanio sve zmije. One koje su shvatile što se događa pobjegle su iz njihove blizine, normalno uplašile se jadne za svoj život. Njihovo okruženje sve više je postajalo pustoš, ni malo nije izgledalo kao prije, rajski vrt. Nezodovoljna Eva smišljala je što učiniti. Uz to više nisu bili sami, okruživao ih čopor gladne djece.

-         Slušaj Adame, ovo više nema smisla, krenimo negdje drugdje, pa zar ne vidiš da više nemamo ni što jesti. Ljunčina si  i zgubidan, a sva briga o djeci spala je na mene.

Adam nezadovoljan njenim izjavama grubo odgovori. Nije volio da mu narušava mir u njegovim izležavanjima i maštanju.

-         Ja nejdem, meni ovdje ništa ne fali, ni tvoje jebuke, a ni zmije, ako želiš idi!

Zabezeknuta njegovim odgovorom poviče.

-         Kupi se i krečemo!

-         Rekao sam ne!!!!

-         Ti lijeni glupi porazitu .. ostani, ja i djeca idemo!

-         Nejdem i gotovo ... osim toga nemaš mi što prigovarati, mogla bi se i ti primiti posla a ne se cjele dane kititi cviječem. Nije čudo da je pustoš, sve si obrstila, što ne ti to ove glupe koze!

Oboje se razjarili, viću jedan na drugog i predbacuju si svašta. U jednom trenutku dograbe se i potuku. Ta nemila scena natjera mlađu djecu u plač. To ih primiri. Bez riječi pokupe se svaki na svoju stranu. Jedno od starije djece sa smijehom izjavi ostalima:

-         Počelo je počelo!

-         Što je počelo? ... pitaju ostali zbunjeni ne shvačajuči što se dešava.

-         Što, hahahaaa .... početak civilizacije, izlazak iz snova, ljepote i blagodati rajskoga vrta.

Nisu shvatili bratove riječi pa su zbunjeni događajima šutjeli.

 

X

Novi svijet

U svitanje zore Eva pokupi djecu i bez riječi krene na put. Adam je sakriven iza drva promatrao. Nije mogao vjerovati da stvarno odlazi. Ah, predomislit će se ona i vratiti .... pomisli.

Već je sunce duboko na zalasku a Eve niotkud. Adam se zabrinuo .... Sačekat ću još malo pa ih idem potražiti ... razmišlja on sve više u brizi. Pošto Evi i djeci ni traga krenuo je za njima. Ulovila ga noć, prespavao je u nekom šupljem drvu a ujutro krenuo dalje. Oko podne pronašao ih gdje odmaraju kraj jezera. Oprezno je pristupio jer nije htio svađu.

-         Jesi li sigurna da je ova tvoja odluka dobra ... prozbori konačno ...

-         Dobra ili ne negdje se moramo udomiti.

Nije blo rasprave ni svađe, oboje su se udubili u svoje misli. Ostali su kraj jezera nekoliko dana pa krenuli dalje. Nikako da pronađu mjesto koje bi im odgovaralo. Umorni, iscrpljeni jednog dana ugladaju dim.

-         Pogledaj Adame tamo netko živi, pođimo, valjda nas neće otjerati.

 Bojažljivo su pristupili ognjištu. Iz kučice izađe čovjek i upita:

-         Tko ste vi?

-         Ja sam Adam a ovo je Eva

-         Hahahaaa kako, pa ja sam Adam , a Eva je moja žena ... odgovori domačin. Pritom se pojavi i Eva domačica ....

-         Tko su ovi potepuhi Adame? Upita ...

-         Ma daj, još jedan Adam i Eva, koliko ih samo ima, dođu sa svojim nevaljama, i odu .... diskutira domačin.

-         U pravu si ... Još jedni klonovi i provokatori ... doda „domača“ Eva

-         Nismo mi slonovi, nismo proletjeli, došli smo pješice ... uvrijeđeno odgovori pridošli Adam koji nije dobro čuo što priča domačica.

-         Hahaaaa vidiš Adame da im nisu sve koze na broju ... doda  „domača“ Eva

-         Izgubili smo ih uz put ... nadoda sad pristigla Eva.

-         Hahaahahaaa...što ćemo sa njima ... upita domačin.

-         Ništa, ugostimo ih kao i ostale, neka se odmore i odluče hoće li ostati, brinuti se o sebi i obitelji ili otići kao i ostali.

Lijepo su ih ugostili, dali im vremena za razmislit. Adam i Eva (klonovi) odluče ostati. Sagradili brvnaru, radili da prežive i živjeli u dobrim odnosima sa susjedima.

Mislite li da su bili zadovoljni? Ćesto su se iz brvnare čule prepirke.

-         Ti glupačo da me nisi nagovorila pojesti jabuku svega ovoga nebi bilo, moglo nam je biti lijepo.

-         Da, da ... moš mislit, teško li je žabu natjerati u vodu. Meni spočitavaš grijehe, a što je sa zmijom, jesam li je ja ubila.

-         Nisi, ali si ju pojela

-         Jesam, skupa sa tobom, i ti si jeo kao i ja jabuke ....

I tako danima ...... počeci  civilizacije krenuli su prema svom napretku ....