Zakoračili smo na rub novog mjeseca koji će proći taj čas, i tekuća godina je prepovlovljena.

Praznik rada 1. Maj. Dan kao i svaki drugi, po nićem drugačiji. Zaboravilo se zbog čega je taj dan izvorno postao praznik. Rijetko tko  ga danas slavi imajuću u vidu povjesne činjenice. Sve ostalo što je kasnije slijedilo i ovo što se danas podržava ( mislim na slavlje)je cirkus, bez obzira što je pozadina izvorna.

No pustimo praznik. Dan je bio relativno lijep do popodneva i predvećerja kad su nebo prošarale munje, a grmljavina je bila neugodna svakom tko ju ne voli. Normalno pljuskovi su zasladili te munje i gromove.

 

 

 

Osvanuo je 2. Maj šarolik i promjenjiv, da bi popodne tuća prekrila tlo i zelenilo . Ima li i kakve su štete neznam, al padalao je poprilično dugo.

Na žalost nisam se sjetila uslikati.

A današnji 3.  Maj, tmuran, oblačan, prohladan, kiša sipi nesmiljeno cijelog dana. U svoj toj neobićnoj i neželjenoj „idili“ zračak  ljepote  iako je i ovo lijepo - zavisi kako tko gleda, daju ptice sa svojim neumornim pjevom sakrivene u zelenilu propupalog proljeća. Odaju počast i slavu  životu.

Zašto i mi ne učinimo tako, bez obzira na neobičnosti vremena koje i nisu neobičnosti već hir prirode.

I mi smo hir nad hirevima na ovoj našoj majci Zemlji pa ne treba uzimati nepovoljno hireve prirode.

Treći dan ide kraju. Što će dalje prihvatimo bez primjedbi,  jer ionako ne možemo gospodariti prirodom, iako to svim silama pokušavamo.

Ugodan vam 4. Maj.