Iako sve odiše nadolazećim proljećem vrijeme se nešto iskomponiralo pa je malo zahladilo. Godi mi boravak u toploj kući. Da prikratim vrijeme malo listam po arhivi. Zamislila sam se sama nad sobom. Nekad sam mnogo pisala. Nisu to bila neka remek djela. No našlo se svega pomalo, koliko zanimljivog toliko možda i napornog. Potom kao vođeno nekim silama krenulo je razdoblje učestalog komentiranja. Često bez smisla i cilja, i dobro i loše. Pisanja je jenjavalo dok nije i prestalo. I sad uviđam da je bilo bolje dok sam pisala.Odavno znam ako izneseš svoje mišljenje koje ne odgovara većini ispada kao da im ugrožavaš opstanak. Čemu to, zašto tako? Nikako da rezoniram tu ćinjenicu. Niti jesam, niti mogu niti želim biti kao većina. Jer ta većina ionako je na koncu manjina, svatko sam za sebe. Zašto dolazi do uvreda kad se iznese mišljenje koje nekome ne odgovara?

Nije to moj problem iako sam obuhvačena tim zbivanjima. Nebi se trebala ni smjela obazirati na to.  Pisalo je jednom... napiši mi lijep komentar...

Uostalom ne može se uvijek dati lijep komentar kakav bi netko želio, bilo bi to totalno licemjerje.

Ako je nešto dobro i lijepo možda ti neću napisati lijep komentar. Moja šutnja ili koja obična riječ popračena uzdignutim palcem dovoljna je. Ne mogu djeliti pohvale u nedogled iako znam da se ljudi na to pale.

Svatko bi trebao znati koliko vrijedi a ne očekivati aplauze  i ovacije od bilo koga. Možda je to ljudima duševna hrana, no meni je naporno, nepotrebno. Reci obićnu riječ, i to je to, nemoraš ni to. Dovoljno je da me trpiš i prihvaćaš tu na portalu sa mojim tekstovima koje iznosim.

Zato dosta mi je komentara, dosta mi je priča. Pisanje sam zanemarila. Sad sam u fazi probiranja po arhivu. Što će biti dalje vidjet ću. U svakom slučaju mislim da je nepotrebnih riječi bilo previše. Možda malo proljetnog odmora i šetnje  koje mogu  potaknuti inspiraciju. Jer iskreno nešto ići komentirat sa teretom... joj dal ću biti krivo shvaćena, dal će se opet netko uvrijediti ... potpuno je nepotrebno, naporno i bez veze. Jednostavno ne želim to, i trudit ću se makniti od  nepotrebnih komentara koji ionako nikome nisu potrebni.

Nitko ovde nije da ugodi nekome, već samome sebi usput u interesu zajednice, u druženju ako je ono moguće, ako nije piši ako želiš i makni se ća, u kut, u šetnju ili bilo kud. Bolje nego blablabla. Kad je već tako kako je, kad smo već takvi kakvi smo.