Ako živimo u miru sa sobom nije to dobro samo za nas, već je dobrobit i za našu okolinu. Znam to, osjetila sam to i trudim se biti u miru najprije sa sobom. Ponekad mi „omakne“, al mogu reći da je to sada nakon svega proživljenog kap u moru. Čovjek uči dok je živ.

 

 U životu sam prošla kroz svašta, kao uostalom svatko. Tokom tog puta trudila sam se biti mirotvorac, ali zbog okolnosti života nije bilo mira u meni. Osim nemira pratila me tuga, ljutnja, tako da danas mislim da moja uloga mirotvorca nije dolazila do izražaja kako je trebala i kako sam ja željela. Mnogi faktori su u tome odigrali svoju ulogu. U životu treba razumjeti i prihvatiti mnogo toga što ljudima nije ni jednostavno, ni prihvatljivo. Najlakše je osuđivati druge, gledajući pritom iz svog stajališta i povrijeđenosti.O.. koliko puta sam osuđivala,prosuđivala,ali iz svog stajališta, pritom nisam gledala dublje.

Nisam ostala iznenađena kad sam i ja sjela na optuženičku klupu. Doživjela sam život kao „krug“ koji netko savlada bez problema a netko stalno nailazi na potrgane karike. Ne znači da je osoba koja nailazi na „potrgane karike“ glupa i nesposobna.Može se biti predobar, previše objektivan, pa se zbog mnogih okolnosti privuku stvari i događaji koji nisu ni pozitivni ni dobri, ili se jednostavno mora proći takav put. Za takve osobe se zna reći da nisu dosljedne sebi, možda. Ima mnogo takvih kojima su bližnji sve,ali na život gledaju iz naučenih obrazaca i predrasuda, koje se vuku generacijama, pa u tom izgube sebe i svoju dosljednost, ne razmišljajući pri tome da je upravo tu zamka. Štete koje se učine kod toga teško se mogu ispraviti,ožiljci ostaju. Kad se to shvati važno je da se sebi oprosti, tada se otvaraju vrata razumijevanju i skladu,naravno opet ovisi hoće li promatrači prepoznati razumijevanje,ili će se zbog prijašnjih obrazaca i opreza krivo tumačiti. Da se to postigne,treba volja, ljubav, razumijevanje. Tko ne želi, ili ne može oprostiti, nije ni svjestan da čini sebi zlo.

 

Iako još uvijek nisam u potpunosti savladala taj božanstveni osjećaj mira u sebi,u važnim ključnim trenucima osjećam snagu mira koji mi omogućuje razborito djelovanje. To je najvažnije ako se pojavi „loša“ situacija. Mnogo bi se o tome dalo pričati,mišljenja bi ostala podijeljena, jer svako biće ima svoje viđenje i mišljenje. Upotrijebit ću izreku: Lako je biti vojskovođa nakon rata,a mir nije lako postići.

Mudrost i snaga je znati šutjeti i ne obazirati se na riječi i djela drugih ljudi, jer se mnogo može uništiti nekontroliranim govorom bolesnog jezika. To nije jednostavno jer ego ima ključnu riječ, a na nepravde i povrijeđenost je teško šutjeti. Najlakše je zatvoriti vrata, i krenuti novim putem, prekinuti patnje i nesklad. Ne zna se što nas na tom putu čeka, možda još veće nevolje. Zato treba željeti ući u uvid zbivanja, i pokušati razumjeti. Pozitivno utjecati na njih svojom ljubavlju i mudrošću. Opet, tu se lako upadne u zamku, jer što je nekome ispravno drugome ne mora biti. Kad je osoba u miru sa sobom tu zamku lako uoči.

Svjesna sam da će biti podijeljenih mišljenja i razmatranja na ovo moje razmišljanje. U tome i je bit, da sagledam i u tišini i miru bića razmotrim svako mišljenje, naročito kritiku. Kada je čovjek u miru sa sobom tada lakše shvaća i prihvaća sve, djeluje pozitivno, razumije bližnje, njihovo viđenje i put. Tek tada je osoba uistinu mirotvorac.

 

Doći do mira u sebi nije ni lako ni jednostavno. To treba željeti. Na to utječu mnoge okolnosti koje su pratioci života. Možda je „recept“ za to proživljeni život i želja da se čovjek promjeni na bolje, ispravno djelovanje i razumijevanje drugih bez optužbi, i što je najvažnije, otkud znamo moramo li ili ne moramo proći sve što prođemo.

 Neke ljude iznervira obična glupost, pa planu i u sebi izazovu nemir kojeg možda nisu ni svjesni. Ne obaziru se na to da je mir taj koji svaku situaciju odvede pravim putem.Ako je inat na djelu nema mira. Danas svi žele biti u pravu, i svatko JE u pravu sa svoga gledišta. Pri tome nerazumijevanje,inat,povrijeđenost i još mnogi drugi negativni čimbenici igraju razornu ulogu. Sve to odvede u krivom  smjeru,bez obzira o čemu se radi.

 

Na kraju sve dođe na svoje, jer sile neba nas nikada neće napustiti. Dali moramo proći sve što prolazimo, da bi u neko određeno doba života ipak pronašli mir u sebi. Na to neka svatko sebi odgovori, pogotovo zbog usvojenog mišljenja: Sami si stvaramo život.

Jedno je sigurno, mir našoj duši ne može nam pružiti nitko osim nas samih.