Stojim pred vratima Svemira. Opijena mirnoćom,toplinom ljubavi koja je vječna, koja je uvijek prisutna.Ne osvrćem se, nema potrebe, ali ne mogu da se ne prisjetim:

 

U vrtloženju svemira sjedim u vlažnoj močvari. Uplašena tamom, hladnoćom, okružena mračnim stvorovima koji gmižu tlom pružaju ruke prema meni, cereći se. Želim samo  ljubav, u strahu pred stvarnošću ne vidim ju.

Potom izlazim iz močvare izgubljena u prostoru i vremenu penjem se na vrhove visočina gdje hladni vjetrovi  povijaju nježne cvjetovi, nježne ali dovoljno jake da odole naletima nemilosrdnog vjetra. Tom napornom stazom sna i jave oštre litice ranjavaju moje tijelo. Strah me prožima,ali idem dalje.Želim samo ljubav, u strahu pred stvarnošću ne vidim ju. 

Gledam sa vrha planine, svijet mi je na dlanu. Opija me ljepota viđenog. Obuzima me mirnoća vječnosti. Strah se topi poput leda, oslobođena ljubav izranja iz dubina, a okovi straha nestaju. Put nije bio uzaludan.

 Tražeći ljubav u kanđama  straha nisam vidjela da je sa mnom cijelo vrijeme. Ona je bila ta koja mi je davala snage nositi se sa strahom dok me je čvrsto držao u svom ropstvu. I sad sam tu. Ja i moja ljubav, jaka nepobjediva, vječna.

 Doći pred vrata svemira,uvidjeti ljepotu mira i sklada, melem je svemu što me je pratilo.

 Pred vratima svemira, oslobođena, shvatila sam da ljubavi nikada nije nedostajalo, uvijek je bila prisutna. 

 

Misli potaknute Borisovom slikom

 

 

 

-slika- Boris Pecigoš – iz ciklusa mistični brojevi

101
Vrata Svemira. Broj koji je kombinacija brojeva 11 (= vrata) i 0 (= kozmos, utroba, ciklus), iza vrata nalazi se povezanost s Kreatorom kroz eter, mudrost, ljubav i kozmičke cikluse. Vrata su otvorena!