Slijedimo li znakove pokraj puta?.... Često sam promatrala znakove, ali se nisam obazirala na njih. Dali je to bila naivnst, glupost ili neiskustvo? Moguće od svega pomalo.Najviše put koji je trebalo proći da se nešto shvati. Kao što suncu treba vrijeme da dosegne horizont tako i čovjeku da uskladi sebe sa uvjetima života kroz koje prolazi.
Sječamo li se dolaska bilo u koje okruženje tokom svoga života?
Zbunjeno biće kojem je život servirao svoju čud odjednom nepozvana ušla sam u svjetlost dobročudnosti. Ljepa gesta, hvale vrijedna, samo koliko je bila iskrena, koliko proračunata, koliko nehajna, onako uz put zbog dobrog druženja? Ovisno od situacije do situacije. Već tada u nekim momentima osjetila sam podrugljivost,i onako reda radi ljubaznost protiv koje sam se borila na svoj način. Ne po principu tko tebe kamenom, ti njega kruhom, kako su me naučili. No nikad mi nije bilo jasno kako se nekog može stalno zasipati kamenjem,a on će tebe kruhom... Nejde to tako. Tu se treba izaći iz kamenoloma i krenuti na cvjetnu livadu gdje nema kamenja... pa makar i sam samcat. Zar je u redu djeliti kruh, za uzvrat ne trežeći ništa dobiti kamenje. Zar je to ljubav? Ma to je glupost! Ili primati kruh koji miriše na pljesan, pa svesrdno reći hvala.
Ispada – zašto ne vjeruješ ljudima?
Ponekad čovjek može iznenaditi sam sebe i uvidjeti da sam sebi nije smio vjerovati. Ja to vidim, ne griješim u tom viđenju. Može biti samo nada u vjerovanje.
Koliko puta sam promatrala znakove koji su mi govorili,,,stani, okreni se i mirno koračaj dalje. To što radiš nije u domeni stvarnog, nije u redu. Kakvi su to bili znakovi?.. Bilo ih je lijepih, umirujućih koji su govorili da na svijetu ima dobra. Ali bilo je i takvih koji su jasno ukazivali koliko te se ponizuje i na indirektan naćin ukazuje mišljenje o tebi. Znalo se desiti da sam u igri sudbine preduhitrila takve radnje. Nisam ni čekala napad, napadala sam.Život te na svašta pripremi. To se tada uglavnom okarakterizira svakojakim epitetima.A znakovi..tu su svakog momenta, grle nas. Ali mi ih rijetko prihvačamo.