Potraga za tajnom

"Samo da nema one peći". Uvjek sam ulazila u tu prostoriju sa tim mislima.

Opet si tu? Curice se igraju lutkama, a ti tražiš mačeve i izgubljeno blago po podrumu, što je s tobom djete božje?

Prabaka ili stara baka kako sam ju nazivala jer baka je bila mlada baka... pograbila me za kosu i izvukla van iz podruma.  Za mene je to bila prostorija tajni.

Govorli su da je prabaka vještica .. potajno .. ali kako od djeteta koje ima uši kao zec nešto sakriti. Osim toga to me ljutilo, jer ona je dobra, nitko nezna pričati priče kao ona. Ali zašto me tjera van iz te prostorije. Što to sakriva od mene,da ipak nije vještica? Nešto sakriva, ali pronaći ću ja to. Znam da tamo ima sakrivenih mačeva i blaga, svega zanimljivog. Takva razmišljanja vukla su me u taj tajanstveni podrum.Odlazila sam tamo kad god mi se pružila prilika.Prekapala po ladicama, pronalazila davno zaboravljene odbačene stvari koje su u meni budile maštu i imale neobičnu vrijednost.Tražila sam po zidovima tajne prolaze. Podrum mi nikada nije dosadio, bio je privlaćan koliko i zastrašujuć. A ta peć .... samo kad nje nebi bilo tu. Zbog nje uvijek sam bila na oprezu.

 Ulazeći unutra polako sam otvarala rasklimana vrata, dobro promotrila polumračni prostor nije li možda unutra kakvo čudovište ili Vile. Možda je bilo, pa su ga Vile otjerale. Iza vratiju u kutu stajala je velika zidana peć sa ogromnim kotlom u kome su bake kuhale veš. Potom se na potoku obavljalo završno pranje. A ta zastrašujuća peć glasno me dozivala; Dođi, dođi dijete, skuhat ću te i napraviti od tebe sapun... brrr... Najme plašili su djecu kako će ih ukrasti cigani i od njih napraviti sapun. Nelagodu i strah uvjek je nadvladala  znatiželja. Ulazila sam unutra, bacila prezirni prkosni pogled na peć koja je djelovala kao da je živa. Uvjerivši se da miruje kretala sam oprezno u razgledavanje. U žaru istraživanja zaboravljala sm na nju. Uvjek se našlo nešto interesanto, novo što mi je razbuđivalo maštu.  I uvjek kad sam bila ulovljena baka me ljutito pograbila za kosu i izvukla van.

Zašto je to činila tada je za mene bila zagonetka koja me još više navodila na istraživanje sakrivenih  tajni. Tajni života koje svakog od nas vode kroz mnogo toga da očvrsnemo, naučimo. Često je to učenje mućno, traži se da sami shvatimo bit svega, bez da nam itko u tome pomogne. Usput je i izazovno,znači opet poticaj na stvaranje. Stvarnost  je bila što je u ogromnom  kotlu uvijek bilo dosta lužine. Ja to tada nisam znala.Normalno da su se bake bojale da ne padnem unutra i utopim se. Njihov strah nesvjesno je prelazio na mene,mislim da ni one kao ni ja  toga nisu bile svjesne.Srećom mene peć nije zanimala.Koliko sam je se bojala toliko sam joj prkosila dolazeći tamo uvjek iznova.

Što sam pronašla tamo? Sve što sam tražila, samo to sam shvatila mnogo kasnije. Bio je to normalan put spoznaje života o kojem se nikada nije pričalo. Svatko je taj put slijedio instiktivno.Djeca su uvijek bila spontana,puna mašte i istraživanja samo što su stariji u njih usađivali svoj naćin života jer takav je bio poredak. Zaboravljali su da su i oni bili djeca i da su se  prema njima stariji odnosili tako, ustvari tajanstveno. Uvjek mi se iznosio prigovor zbog traženja mačeva i blaga, pa ja sam curica, kava to razmišljanja imam. Mjesto mi je u kuhinji, uz lutke i vezenje.Nisam li se već tada bunila protiv njihove zauzdane spoznaje života.

.... Saznat ćeš sve kad za to dođe vrijeme.... Ima smisla .... Ali ... Iza Ali stoji veliki upitnik.Putokaz prema preispitivanju i učenju.

Ta  tajanstvena peć stajala je tamo i kad više nije bila u upotrebi, sve do rušenja kuće. Mačeve i blago koje sam tražila pronašla sam. Blago je neprocjenjivo životno iskustvo i spoznaje, a mačevi su često kroz moj život nemilosrdno sjekli.  Nadvladavanje straha od tajanstvene peći gradilo je u meni čudesnu moć i snagu  koja je vidala rane od posjekotina maćeva. Negdje duboko zapisana nejasna sjećanja osvjestćivala su se kako je za to dolazilo vrijeme. Sve ima smisla kako god zvučalo nestvarno, ponekad i morbidno.

Svako proživljeno iskustvo i spoznaje koje su tamo imale svoje korjene služile su mi i vodile me nabujalom rijekom života.