Dušo moja svjetlo moje

Ne ljuti se ti na mene

Što te gušim, gazim

I na život svoj ne pazim ...

Svoj sam život podredila

Svima, svemu, al' ne sebi

Znaš ti dobro to – jer

Tako je dogovoreno ....

Izgladnjela Ti si, al' sačekaj

Da se majci Zemlji vratim

Pa da patnje tebi ja uskratim

*

 (Dopustite mi moje viđenje)

Zašto toliko pisati o ranjenom životu, dušama i tužnim stvarima.Pa zar i to nejde u lanac života. Možemo misliti i djelovati pozitivno koliko želimo ako nam svakodnevnica donosi teškoće izazvane mnogim popratnim činbenicima života. Hajde sad lijepo pozitivno ću misliti i sve će biti idealno, sve će nam pasti s neba bez truda. Ide li to, i nije li to zavaravanje samog sebe,pusto maštanje... Promatram svijet, život općenito i vidim mnogo rana zaljećenih, punih ožiljaka, i onih koje krvare tugom i očajem ... Svaka lijepa poruka poželjna je, pozitivno treba djelovati i misliti, ali to mi ćesto djeluje kao napuhana utjeha, za sve što ne ispadne  dobro a nije izazvano našim djelovanjem.

Misli pozitivno,i pozitivno će se desiti .... pa odkud tolike negativnosti? Nešto tu ne štima.

Duše su ranjene, izgladnjele. Umjesto da traže istinu u sebi, padaju pod dogmu masa. Uvijek su bile, od naših početaka. Religija je oduvjek blažila boli duša,potom ih potiho stavila u ropstvo. Danas u doba prosvjetljenja  od silnog bombardiranja svih mogućih religijskih i duhovnih spoznaja ljudi su se jednostavno izgubili u labirintu gluposti. Zbog naleta tolike duhovne misli, miline života koji nas „kao čeka“, muka mi je. A znam da je stvarnost nešto drugo.

Duše žele zbaciti dogmu, međutim čini mi se da su sve izgladnjelije i zbunjenije. Dušama je sve jasno, ali mi ih uporno tlačimo i zasipamo nepotrebnim  zbivanjima i fantazijama koje ćesto ni ne ovise o nama  osobno, već se to dešava stjecajem raznih životnih okolnosti. Možda da se okrenemo sebi, odbacimo sve  - ali doslovno -  duše neće biti izgladnjele.  Kako to postići, i dali je to u stvari moguče i potrebno? Mnogi tvrde da je, da je to potrebno za rast duše, pa dobro, ako je tako ne treba  se čuditi što su duše izgladnjele.

Znaći, nema site duše. Ako zbog ničeg drugog,  duša gladuje za spoznajom.

 .... Ajoj ... čuda da se dese.....