Može li se život usporediti sa rijekom?..Može, zašto ne.Nađemo se u rijeci, plivamo.Tko ne voli plivati? ... Sigurno ih ima, no oni plivaju po suhom. Pritom se izranjavaju, jer tko je vidio plivati po tlu? U vodi je ljepše, ugodnije i prirodnije. Zar nije tako? Ja mislim da je.

No vratimo se rijeci. Svaki zamah ruke u njoj nešto nam donese. Obitelj, blagodati, napredak, zadovoljstvo, ljubav, a i ono što nam se ne sviđa. Ponekad upadnemo u vrtlog, jer on je dio rijeke, njena čud. Borimo se izaći iz njega. To zahtjeva veliki napor, ne dozvoljavamo da nas vir povuće na dno. Hoćemo li uspjeti ponekad nije na nama, već okolnostima divlje ćudljive rijeke. Na mirnim djelovima izležavamo se na površini vode, dopuštamo suncu da nas obgrli i grije. U brzacima i nekim okolnostima kad plivamo protiv struje, iscrpljujemo se do iznemoglosti ali plivamo, plivamo. Zar nije jednostavnje i mudrije izaći iz vode. Sjesti na obalu, mirno promatrati rijeku kako dere svoje korito, umjesto crpiti snagu u borbi protiv struje? Zar se mora rijekom ako nas njene struje ugrožavaju?

Pođimo obalom, uđimo u vodu na mirnim djelovima pa plivajmo mirno, uživajući.

Tako je jednostavno, a tako se (uglavnom) malo prakticira.