Mudrost sputava ubojitost  

Došlo je vrijeme kada sam shvatila kako je naša pustolovina bila preispitivanje hrabrosti....Nekoliko nas odlučilo je proći nepoznatom šumom, tamo provesti noć i jutrom izaći na drugom kraju gore, u drugom mjestu. Bili smo svjesni rizika da se možemo izgubiti, ali kako ono govore; mladost ludost.

Raspoloženje je bilo ugodno. Nakon cjelodnevnog hodanja u sumrak smo zašli u gustu borovu šumu koja je svojom dubinom i tajanstvenošću bacila na nas sjene neodlučnosti. No nije bilo uzmaka, noć je tu, osim  toga po našoj procjeni pređeno je više od polovice puta. Tu i tamo prve zvjezde nazirale su se između gustih borovih grana. Svatko je sakrivao nelagodu i pazio da se ne izgubi u mraku od grupe tražeći pritom zgodno mjesto za noćenje. U daljini ugledamo svjetlo. Naziralo se kako netko sijedi kraj ognjišta. Pošli smo prema tom neobičnom prizoru.Kraj vatre je sijedio starac. ....Što li radi tu... a što mi radimo tu, može se isto tako postaviti pitanje. Uljudno smo pozdravili kao i on nas. Nije upitao što tu radimo već nam je ponudio da sjednemo kraj njega. U svjetlu vatre vidjeli smo njegove pronicljive  blage oči koje su ulijevale smirenost.Vratilo nam se samopouzdanje. Ponudio nas je „nećim“ što je jeo, a da ni danas neznam što je to bilo. Bilo je vrlo ukusno. Pošto je saznao tko smo i kuda idemo ... iako sam imala osječaj da on to zna ... predložio nam je da tu prenoćimo a ujutro krenemo dalje. A usput će nam ispričati zaboravljenu priču iz davnih dana. Prihvatili smo jer smo znali da po ovom mraku bolje da nejdemo dalje. Osim toga uz tog tajanstvenog starca koji se stvorio niodkud osjećali smo se zaštičeni.

Započeo je:

Oduvjek ljudi traže kao i vi sada, ćesto neznaju što.U toj potrazi idu na neobična mjesta, a ne vide da nije potrebno ići daleko, ali ne žele to vidjeti. Moraju ići.

....Tada nitko od nas nije shvatio smisao njegovih riječi ... napeto smo očekivali nastavak....

Citav život je vrijeme potrage. Ponekad si neshvaćen od svih pa i samog sebe.Tako je i Ona krenula na svoj put obdarena nepokolebljivošću koju su posjedovali oni koji se ne glibe otići u Hadov svijet kao ni svjetlosni  hram Bogova. Najbolje je funkcionirala na rubnim kriznim djelovima života. Kao ljubiteljica tajni i misterija izazivala je nelagodu kod mnogih. Nikad nije bila pretjerano govorljiva, ali zato uvijek analitički i kritički nastrojena. Vjerovala je samo sebi, što se često pokazalo ispravnim odabirom.

 Odavno je shvatila da put kroz tamu donosi svjetlo.

 Zastao je pa upita; Eto zar niste i vi u tami išli prema svjetlu?

Pošto smo zbunjeni pitanjem šutjeli on nastavi;

Obdarena unutarnjim životom mnogima neshvaćenim zazirali su od nje. Svoje misli i osjećaje držala je za sebe zbog ćega su je smatrali hladnom. Misterije i potrage za onostranim za nju su bile izazov dok je u mnogima to izazivolo jezu. Djelila je dobrotu i blagost jednako kao i nemilosrdne udarce.  Pritom joj nije bilo bitno hoće li i sebe uništiti. Njena snaga feniksa uvijek ju je vračala na početak nećeg novog, boljeg. Na neki naćin svjesna sebe ipak nije bila zadovoljna sobom i svojom neobičnošću. Odlući otići daleko u potragu za tim što traži.