Kod tebe sam pronašla mnogo svijetla, ali i tame.

Reći ćeš NE, nema kod mene tame!

Ja sam mjesto gdje se stvara svjetlo! 

Da, to je cilj, to je opcija, ne samo ovde kod tebe, već općenito kud god pogledli ili krenuli .... no do konaćnog svijetla dug je put a putnici su nestrpljivi.

Svjetlo dolazi svitanjem.

 Dok se to ne desi vlada tama pa polumrak, dok ne dođe svjetlo. No ono je ponekad umjetna tvorevina pa stvori zbrku i pometnju. Ćesto se u polumraku „tapka i sudara sa nejasnim okolnostima“

Kad su sve opcije otvorene, nema ograničenja, i tama se prihvaća jer to je  normalno, neophodno,to je raznolikost koja nas dodiruje u našim životima.

 A ja ... gdje sam ja na tom tvom putu Magicuse?

Mnogo bi metafora mogla izreći ... kao Sizif, guram kamen, a on mi iznova padne na glavu, ili  kao sveti skarebej. No najviše mi se sviđa:Ja sam putnik bez cilja koji uživa u lijepom i ružnom.Putnik otvoren za sve opcije, nesputan bilo ćime, putnik koji razumije sve iako ne mora ni ne želi sve prihvatiti. Putnik koji se ne ustručava reći ni prihvatiti lijepo kao ni ružno.

Magicuse smatram da sam ti dala mnogo svjetla kao i tame.

Niti sam se ustručavala, ni  sputavala.

Trebalo je to meni, više nego tebi.

Zato ti hvala što postojiš ... što na svojim stranicama svakom udovoljiš, bilo to dobro ili loše, destruktivno ili konstruktivno.

Lijepo je kad je dobro.

Nemoguće je uvijek da je dobro, bez obzira na htjenje i trud to postići. Mislim da bez lošeg ne možeš spoznati dobro.

U stvari spoznaješ sebe.

Volim reči: sve ima svoje vrijeme i mjesto ili bolje – svako zašto ima zato. A to „zato i zašto“ oblikuje svato od nas prema okolnostima i osobnostima.

 

Zato Magicus  bez obzira kojim ćeš smijerom dalje, bez obzira dopadalo se to meni ili ne ... želim ti ... svako dobro, ljubav, sreću i  uspjeh kao što želim samoj sebi.

Neka živi Magicus!