Mjesec je obasjao krajolik dok su daleke hladne zvijezde svojim titranjem hladile vrelinu proteklog pustinjskog dana.Jedna zvijezda padalica u svom odlasku zrakom svjetlosti dodirnula je podnožje gorskog lanca gdje  se počeo protezati prostrani krajolik sa velikim pješčanim morima.Tada je ona nastala. U svom rastu promatrala to fascinantno područje ogromnih valovitih dina koje lelujaju poput morskih valova  smrznute u trenutku vremena. Nježnu dušu u svoje naručje prigrlila su zrnca pjeska štiteći ju. Izmjenjivali su se dani i noći a ona je bujala, rasla u svojoj pustinji neznajći da će postati najljepša pustinjska ruža.

Pješčano vrelo more sa svojim prekrasnim dinama budilo joj jemaštu. Vidjela je neko drugo more, stajala je na hridi promatrajući valove, baš kao ovdje ove dine, ali pitomije, gostoljubivije...tako je barem mislila. Opijala se mišlju o tom prekrasnom prizoru. Vrelinu pustinje hladile su noćne zvijezde dok ih je gledala slušajući njihov i mjesečev pjev. Pjesmom su joj pričali otkud i zašto je stigla baš tu u ovo negostoljubivo okružje.

Kad su zaurlali olujni siloviti vjetrovi izgrađivali su oko njene duše štit, zaštitu od svih igara prirode. Bila su to tajnovita sićušna zrnca pjeska koja su se polako zamrzavala i formirala se u prekrasan cvijet. Opaka ćesto nemilosrdna priroda svojim igrama nije ju uništila. Ona je  sa velikom ljubavlju i strpljenjem upijala svaki djelić te nesmiljene igre. Ništa joj nije moglo sunce što je neumorno peklo, užareni pijesak ni hladne noći, kao ni opake pješčane oluje. Ponekad u titrajima fatamorgane ugledala je nešto sasvim drugačije od onoga što ju je okruživalo. A daleke oaze budile su nadu u odlazak iz te vreline. Ipak ako ode, znala je neće postati ono što mora, zbog ćega ju je zvijezda padalica smjestila baš tu. Voljela je sve to, jer ta negostoljubiva pustinja bujala je životom u kom su živjeli odabrani.

Ponekad  kad su znala prolaziti bića sa srcem kraj nje, jer živjeli su sa srcem, mislili su srcem, inaće nebi mogli opstati u pustinji .... znali su ju upitati; Tko si ti?

U tim trenucima znala se zagledati u daljinu gdje je vidjela siluete fatamorgane i u njoj tragove davne zvijezde padalice koja joj je podarila život. A ona je odgovarala tihim glasom,pomalo sjetnim, gotovo šapčući ... 

 .... Moje ime je Pustinjska Ruža.