Znam reći; nisam mogla spavati, bio je pun mjesec. Zaboravim kakve me misli tada saljeću, no ovaj put sam ih pohvatala i zabilježila.

Koliko je točan utjecaj punog mjeseca na nas, ne želim tvrditi sa sigurnošću, no znam da ponekad u tim noćima ne mogu zaspati. Dali je kriv mjesec ili što drugo nisam istraživala, ni neću. Ponekad u takvim noćima umjesto  mjesečeve čarolije spopadne me ludorija kao noćas.

Otišla sam spavat negdje oko ponoći. Vrtim se u krevetu ko zvrk a nikako da zaspim. Počelo me to živcirati pa se dignem, odem u dvorište, smjestim se u stolac  i zapalim cigaretu. Pogledam u nebo, ono pun mjesec. Znaći to je to, promrmljam si u bradu.

Nisam ostala dugo sve u nadi da ću zaspati. Vraćam se natrag, no san nikako na oči.  Sjetim se priča o brojanju ovaca. Pokušat ću, ionako nemam pametnijih misli u toj ofucanoj fazi pred spavanje.

Nejde..... Nikako da u mislima stvorim sliku ovce. Pomislim; ... O Bože zar više neznam kako izgledaju te ovce i gdje su?Konačno eto jedne..... Stoji i bleji..... Pa zar ovce ne preskaču ogradu..pomislim.Krenula je, evo i ograde, preskače... pa druga, treća, osma, deveta..... Gotovo, nema više, nestale, isparile..... pa nije ni čudo stigao je vuk! ....

...... U gluho doba noći čuje se moj smijeh kao reakcija na vizualizaciju. Dižem se iz kreveta i odlazim natrag u dvorište. Sjedim, buljim u mjesec i upijam njegov sjaj. Što mi drugo preostaje.Samo da i ja slučajno ne počnem svjetliti!

Slušam monotoni pjev zrikavaca i huk sove u šumi. Skladno se uklapaju u tu mjesečevu noćnu idilu. Samo se ja tu ne uklapam.U daljini se oglse psi. Mora da i oni laju na mjesec. Što da i ja pokušam, možda ga otjeram.Ma nema smisla, mogla bi probuditi susjedstvo. Pitat će me ujutro zar sam nabavila psa. Što da im kažem; Ma ne, ja sam lajala na mjesec!

E sad mi je dosta mjeseca, ovaca i ostalih prispodoba...hoću spavatiiiiiiii! Nisam ja zvijezda Danica da njega ispraćam na san.

Vraćam se u krevet, tri sata su, znaći odiseja izazvana čarima mjeseca trajala je poduže. Još sam se dugo meškoljila pa konačno zaspala.

Probudila sam se oko osam, odmorna, naspavana.Skuhala si kavu i otišla u dvorište guštati uz kavu i čik – po običaju. Sjedeći na onom istom stolcu sa koga sam noćas zamalo zalajala na mjesec, prisjetim se noćašnje mjesečeve odiseje.  Smijem se sama sebi i odlučim to podjeliti sa vama. Sad vam je valjda jasno odkud moja neozbiljnost ... krivac je lopina mjesec.