Nenadani gost

Zalazak sunca svojim je žarom zarumenio goru. Jesen je u punom jeku, pa šuma obasjana suncem djeluju kao da je posuta zlatom. Šumskim se putem kreće neobična povorka. Debeli kanonik svojim opsegom gotovo da prekriva bijedno kljuse koje ga teškom mukom nosi uzbrdo, dok mu široka mantija svako malo zapne za obližnje grmlje. Sluge trčkaraju za njim iako su u stvari brži od jadnog kljuseta. Konačno stižu pred zidine Medvedgrada. Začuje se trublja, znak da je netko pred vratima. Usnuli ključar uplašeno proviri, pa kad ugleda poznato lice u trku krene otvoriti teška hrastova vrata.

"Oprostite vaša uzoritosti što ste čekali", promuca i stane trljati krmeljave oči.

"Ti bijedniče! Spavao si, znači? Mogao je doći bilo tko, ti ni hordu tatara ne bi čuo!"

Pa ošine ključara bičem. Ovaj samo nijemo zajauče.

Kanonik se zatim obrati drugom čovjeku koji je kraj ključara stajao drhtureći od kanonikovog bijesa i obijesti.

"Vodi me grofu! Odmah! "

Čovjek bespogovorno krene dvorištem da najavi nenadanog gosta. Uđu u drugo dvorište koje je bilo odijeljeno visokim zidinama. Tu ostavi sluge na skrb dvorskih slugu. Zatim prođu i kroz treće dvorište također odijeljeno visokim zidinama. Tek u tom dijelu, potpuno sigurnom,nalazile su se grofove odaje. Osobni grofov sluga uđe u odaje da najavi noćnog posjetitelja.Vrijeme se oteglo, pa kanonik ljutnju zbog predugog čekanja i neuljudnog ponašanja, krati nervoznim gužvanju rubova mantije.Kad se grof konačno pojavio, lice mu je odražavalo tragove neprospavanih noći ineumjerenih tjelesnih užitaka.

"Dobro mi došao kanoniče, kojim dobrom dolaziš?", promrmlja mamurnim glasom.

"Ah, visosti“, počne kanonik,“baš i nije neko dobro. Morao sam vas doći obavijestiti da su oni pogani kramari sa Gradeca podigli parnicu protiv vas. Navode da vaš kaštelan sa svojim ljudima neprestano pljačka njihove posjede. Obratili su se izravno kralju. Sad kad su podigli utvrde, više se ne boje ni boga ni vraga. Mole se, rade, a s gradskih zidina viču; „Mi smo slobodan kraljevski grad. Nemamo posla s vama, kaptolske gulikože.“ Kralj im je dodijelio titulu slobodnog kraljevskog grada. Samo njemu odgovaraju, nikoga ne slušaju! Svoje obveze i daće spram nas niječu. Izopćili smo ih kao i stanovnike njihovih posjeda, ali uzalud. Evo, sve ću vam obrazložiti, samo dajte da malo predahnem. Ovaj put do vašeg gnijezda, tu u gori, izmori me uvijek. Nadam se da će se naći i kakva pečenka, jel'... e baš sam ogladnio, a i usta mi se presušiše."

Grof je od iznenađenja šutio. Nije to očekivao. No znao je da je kanoniku ovo bila dobra izlika za posjetu. Volio je doći k njemu u goste da se odmori od svojih „svetačkih obveza“ u odaje raskalašenog grofa. Baš mu i nije bio po volji, ali što sad da radi s njim. Ipak mu je donio važne vijesti, iako loše.Kad se nakon nekih pola sata vratio do njega, pronašao ga je kako hrče opuštenog tijela,uvaljenog u udoban stolac.

Ova debela mješina bi i na tvrdoj zemlji zaspala, pomisli grof, neka spava ionako treba vremena da se pripremi jelo. I zatim ode kako bi se i sam razbistrio do večere.U prolazu ga zaustavi kuhar.

"Visosti, kaštelan me izjurio moram se obratiti Vama, zalihe hrane su nam na izmaku, jeste li sigurni da je baš neophodno pripremati toliku hranu za kanonika?"

"Zašto ja o tome nisam na vrijeme obaviješten? Zašto ja o nestašci znam zadnji!!? , izdere se na kuhara, pa se vrati hodnikom do kaštelanovih odaja.

***

U drugom djelu grada, u grofičine odaje panično utrči mlada i stasita djevojka. Bez propisane procedure, jer za nju nije imala vremena, uplašeno izjavi:

"Gospodarice, u grad je stigao onaj kanonik.. gospodarice bojim se.“

Blagi grofičin glas umiri djevojku.

"Ne brini se Jasmin. Ostat ćeš tu u mojim pokrajnjim odajama kao uvijek kad debeli napasnik i slični njemu dođu u dvor, u posjet mom raskalašenom mužu. Ne javljaj se nikom osim meni i ne izlazi osim sa mnom. Dok si pod mojim okriljem nitko te neće dirnuti ili ti učiniti nešto loše. To odavno znaš, nije mi jasno čega se toliko bojiš? Idi sad, zvat ću te."

Djevojka na to krene u stražnje prostorije, ali joj grofica dovikne:

"Sutra me nema. Znaš da ponekad sama izađem u goru .... ali ti ništa ne brini.“

Naime, lijepu djevojku, seljanku iz obližnjeg Dedića, u svojim je pohodima na dvor kanonik ugledao, i poželio. Spasila ju je upravo grofica koja je i sama tuda često prolazila. Od tada je djevojka pod okriljem grofice. Zavoljela je jednostavnu bistru djevojku i pružila joj obrazovanje. Prema njoj se odnosila s puno ljubavi i pažnje.

nastavak slijedi