Došli smo u kišu, no nije nas to omelo jer je prognoza nagovještala čišćenje kako je i bilo. Do prestanka kiše popili smo kavu u kući ribočuvara.Jezero je bilo krcato ribičima, no to je i mjesto za ugodan obiteljski boravak. Zauzeli smo svoj prostor i nabrzinu postavili šator i razmjestili ostale stvari. Ja i Laura spremile smo večeru dok je suprug postavljao pribor za ribolov. Večer je prošla u ugodnoj atmosferi sad već uz zvjezdano nebo. Iako smo imali rasvjetu ugodnije je bilo uz svjetlo mjeseca.

Ujutro ... za mene prerano... suprug me probudio a kava me čekala. Izlazak sunca uz maglu iznad vode djelovao je mistično i budio maštu..... ( ako ste gledali film magla, samo možete očekivati kad će se pojaviti onaj sa kukom – nebi ja bila ja kad nebi nabacila nešto ovako- osim toga slike su u foto galeriji)

Ta omaglica nije ništa neobično, znano je to svima što borave uz rijeke i jezera, no mene uvijek iznova fascinira. Brzo prođe, sunce se digne i otjera rosu sa tla. U međuvrmenu se probudila Laura na doručak što sam joj ga spremila. Potom smo dobili goste. Labudovi obilaze jezero i kod kampra žicaju jelo. Dobili su smoki. Neumorno je ona sa njima pričala i hranila ih, a kad sam se ja približila počeli su puhati na mene. Ostavila sam ih u njihovom čavrljanju.

Kad su otišli stigao je drugi gost. Pas Bobi iz čuvareve kuće. Također jednom dnevno obiđe sve kampre na jezeru. Svagdje se pogostio i vratio se u kuću. Pošto je dan bio dosta vjetrovit prvi dan se nismo kupali iako je voda bila  i pretopla. Zato smo proveli vrijeme u šetnji i berbi lješnjaka koje je vjetar skinuo sa drva. Normalno uznemirili smo i zmiju koja je iz prikrajka čekala svoj obrok. Uslikali smo ju i ostavili njenom miru.

Proveli smo tri lijepa dana. Bio je to ujedno oproštaj sa ljetom. Godišnji tek dolazi u 9. Mjesecu. Dali ćemo ići na more „još visi u zraku“. No ako ništa drugo ostaje nam odlazak na jezero. Svaki odlazak tamo jedinstven je. Uvijek ima nešto novo još nedoživljeno.