Nimalo nije lako živjeti u današnjem svijetu posvemašnih mogućnosti. Okolnosti vas navode htjeli nehtjeli na mnogo toga što nije u vašem duhu i želji. Te okolnonosti su ponekad toliko jake i uvjerljive da vas izbace iz konteksta i ne dozvole vam promišljanju i vašoj istini da opstane na površini. Mnoge su i zakonima obznanjene. Zaplivate sa strujom ponekad i svjesni da ne treba plivati. Postanete kao utopljenik na suhom, svjesni nepotrebnih reakcija, riječi i radnji, ali tad je gotovo. Ne može se natrag, što je učinjeno učinjeno je. No svako zlo za neko dobro. Ostaje jasan putokaz i pouka kako dalje.

Ako ste svjesni  da je nešto bilo nepotrebno to je pozitivno za vas, ako niste možete i dalje blejati zatrovani vodstvom masa. To je najgorje moguće što se čovjeku dešava. Ostane zarobljen u gomili u nemogućnosti da djeluje po svome. Jer važnije je što će svijet reći od želje srca i zravog razuma koji bi trebalo sljediti. Pobjedi slatkoriječiva obojena naoko primamljiva stvarnost koja je u biti zamka i vodi u mutne vode iz kojih nema izlaza već vodi sve dublje u primitivizam i podložnost a sve u ime nekog boljeg svetijeg ćina.

Ili se ne vidi, ili se boji raskinuti lance kojima smo perfidno povezani. Nije to lako ni jednostavno, jer od rođenja smo robovi robova. Ali može se, samo treba odvažnosti. Ostaješ sam, neshvaćen, osuđivan negativista  ali lakše je i jednostavnije u lažnom sjaju biti pozitivista.