Ona se nadograđuje tokom cijelog života. Bez obzira od čega je sazdana uklopi se u jedan niz koji gradimo.

Pošto sagledamo stvari iz svih uglova možemo složiti neku cjelovitost. Mišljenja na to su razlićita, individualna. Svaka osoba za sebe najbolje može procjeniti tu kariku svog življenja. Važno  je da se shvate i sagledaju sve te karike. Iz svake trba izvući dobro, a temeljem manje dobrobrog graditi bolju. Koliko je to djelotvorno ili nedjelotvorno na naše živote vidi i osjeti na svojoj koži svatko od nas, sam za sebe.

Što god ućinili, odlućili, kojim god putem išli dobro je za nas. Treba samo imat pozitivan stav prema sebi,životu i svim zbivanjima. Mogu, (možemo) misliti savršeno pozitivno, ali okolnosti koje nas okružuju ponekad su sasvim drugačije nego što bismo željeli. Ne samo što bi se željelo, dese se mnoge stvari koje se nebi smjele desiti, ali i to ima svoju svrhu u cjelovitosti. Trebat će još decenije da će se pozitivni stavovi svih objediniti i učiniti pomak u košmaru u kom se nalazimo.

Svatko bi trebao znati kako je teško doći do pozitivnog stava s obzirom na sve ćime smo okruženi. Sagledavamo sve iz opipljive perspektive. Svi želimo dobro. Ćinimo najbolje moguće u datim trenucima sukladno okolnostima.

Uzet ću primjer koji je čest i koji donosi teške posljedice na život, koji je u biti ključ.Dijete ostane bez roditelja, ili sa njima živi loše.To je nažalost temelj svega. Nisu svi sretnici pa im život krene iz „zlatne“ koljevke. Čak i oni mogu upasti u loše životne teškoće i  teškom mukom graditi svoje karike.

Karika koja se nastavlja, bez obzira na pozitivno mišljenje i djelovanje tih roditelja koji usprkos ljubavi i trudu uprskaju. Život nmogima pruži užasne okolnosti. Sve to utjeće na njigovu psihu i postupke kroz život. Znaći li to da takva osoba ima negativne misli i stavove. Nije nužno, samo je na oprezu, nije lakovjerna, ne vjeruje svemu, na život gleda iz sasvim druge perspektive od većine. Provjeri prije nego prihvati bilo što. Što nije pravilo, sve je individualno. Svaka pozitivna misao pod upitnikom je zbog sumnje i straha na ono proživljeno.Potrebno je mnogo samodiscipline, volje, truda a i vremena da se to perevaziđe, da se stvori određeno iskustvo.  Potrebna je i doza sreće u  danima življenja da se život svede na pozitivnu nulu. Nekome je jednostavno dato, sve posuto i posloženo lakočom, nekome ne. Sve ovisi koju karmu duša mora proći. Pozitivno mišljenje često ostane samo tlapnja na papiru ili u željama, jer je zagađena stvarnošću koja kosi mnoge. Rijetki su oni koji su toga pošteđeni.  Rijetki su oni koji takve traume mmogu potpuno izbrisati, ne osvrću se na njih i one ne utjeću na njihov život.Mnogi  prićaju o slobodi izbora i svojoj odluci o svome životu. O životu koji je dobar, ili bi trebao biti dobar. Sve ovisi o okolnostima, sreći i osobnoj karmi.

Kao svi pričam i ja, želim i ja, ipak sve ide svojim nekim redosljedom koji je odlučen. Često vidimo da nije trebalo uzbune i živciranja. Jer ispadne onako kako mora biti, kako smo željeli i zamislili, samo je trebalo mnogo vremena, truda, ćesto i muka, koje automatski vođene strahovima iz dubine čovjeka navode na negativne misli. Negativne misli u smislu ... ne mogu „vikati“ o dobroti i skladu, ako smo okruženi nepravilnostima i lošim okolnostima. Trebalo bi svaku takvu situaciju prihvatiti mirno ali to stvarno može malo njih. Svakome se desi nešto što ga izbaci iz takta i povede misli u negativu.Na neke stvari ne možemo ni utjecati, niti ih izmjeniti. Koliko god se smatrali pametnima, a naši postupci ispravnima.Treba proći  nepoželjne stvari, često to nije naša volja ni želja, već viša sila, usud, koji svi odbacujemo. A kad je loše kukamo.... netko više, netko manje. Umjesto da prihvatimo nas i naš život takvim kakav je, jer tu nije u pitanju samo naše mišljenje i slanje pozitive, već i usud koji je vezan za sve okolnosti i osobe koji nas okružuju.

Osobe koje su imale dozu, ili ćak veliku dozu sreće u životu, bile pošteđene negativnovnosi, ili su ih imale u manjem obliku, nerjetko nemogu, ne žele razumjeti život i njegov poredak onih drugih. Javljaju se kritike u smislu pouka tim drugaćijim, često i nepoželjnim ljudima. Pri tom se ne razmišlja da takvi stavovi bez obzira koliko oni bili dobronamjerni i ispravni mogu imati negativnu dozu na osobu kojoj su upućeni. Nitko od nas nemože ući u dušu drugog čovjeka ni ne može znati što joj treba. Ćesto se želi pomoći, a to se ućini na krivi naćin, na naćin koji „tu dušu“ još više gurnu u ponor. Zato svatko treba sam potražiti pomoć i mišljenje ako smatra da je to neophodno i ne obazirati se na misli koje ne odgovaraju toj duši.Koliko god bili pametni nismo u potpunosti svjesni što je život, ne želimo to biti.... moramo naučiti.Svakome je tako kako mu je, nije to volja naša ni naših bližnjih, to je sudbina u koju se ne vjeruje, koju se odbacuje.

Razmišljam o izreci ; Ja upravljam svojom sudbinom... i pitam se zašto onda nezadovoljstvo, zašto  nisu ispunjeni snovi, želje, zašto  nije život osobe bolji. Kakvo je to upravljanje sudbinom?

Tko će reći da mu je dobro, ima sve što želi, da je zadovoljan ... laže sam sebe. Lažno šalje pozitivne misli u univerzum. No važan je pokušaj, želja ... jer postoji vrijeme kad će se to stvarno promjeniti i posložiti u čistu kariku koja na kraju objedini sve u jednu cjelinu.

 Ako sam u krivu još uvijek stignem nadograditi kariku!