Sve je naopako da ne velim nešto prosto, jer činjenca je da gledajući ovaj život možemo ili plakati ili psovati. Što god se poduzme, što god se pokrene "banda" te odj... i natovari poreze maltene da se ugušiš.

Osobno nisam u "gabuli" makar nije sjajno.. Iako neznam što me čeka u meni nema straha, no kad gledam i čitam što se dešava, da nekome naprave deložaciju zbog neplačenih 2- 3 tisauće neplaćenih računa, ili namogućnosti otplate kerdita i td. ne da je sramotno za državu već za cijelo čovječanstvo koje dizvoljava da ih se tako "guli".

Ponekad doslovno popizdim.

A kako se osječaju ljudi kojima se sjedne na imovinu stećenu odricanjem svog cijelog života. Kako mogu imati mir i radost u srcu?

Sve su to lijepe poticajne poruke, no one više nisu ni utjeha opljačkanoj sirotinji.

Bez obzira na sve još uvijek se ima mir u srcu i nada u bolje. Hoće li doći to bolje?..... Previše o tome slušamo dok se svakodnevno gledamo  da je sve gorje.

Što još da velim? ...Ljuta sam kao i mnogi od vas, jer nisam osoba koja hladna srca gleda tuđu nevolju.