Ta mala divna stvorenja. Neizmjerna radost, ali i velika briga. U cijeloj ulici pravi bejby bum. Imati bebu veliko je veselje i odgovornost. Svaki roditelj ponajviše majka to najbolje zna. Vrijeme provedeno uz maleno djete pruža veliku radost i ispunjenje životom. Ima i ona teža strana koju ljubav prema djetetu ublaži, ali treba proći kroz nju. Neprospavane noći, briga ako se djete razboli i još svašta dođe u tom periodu roditeljstva dok djete odraste.  Nekad je sve skladno, nekad nažalost razorno, ali to je život.Sve se to prebrodi,nekad lakše nekad teže kad pogledate djetetu u oči i gledate kako odrasta. No niti jedno djete ne može shvatiti roditelja i njegove brige.Može se ljutiti na roditelja, osuđivati ga, no tek onda kad djete postane roditelj razbistri mu se, shvati,a nekad ni tada.

Vrijeme brzo prolazi, djeca brzo odrastu.Ostaju uspomene i sjećanja na taj period života. Ako je život bio loš ostaju predbacivanja roditelju i razdor. Mali ljudi postanu veliki ljudi i oni uglavnom idu putem svojih roditelja pa izazovu neki novi bejby bum. A što je sa ostarjelim roditeljima na koje se uglavno stavlja teret svega što nije bilo dobro proživljeno? Jel toćno da je kod nekog sve idealno a drugdje ništa ne valja? Teško pitanje na koje se ne nemože odgovoriti samo tako, na buf, gledano iz svog stajališta.

Roditeljska briga i želja da je djetetu dobro ne prestaje nikada, ni tada ako odnosi nisu skladni.Kod majki je to naročito izraženo. Točno je da mladima to ide na živce. Žele živjeti svoj život neovisno od roditalja. Nije to danas ni jednostavno ni lako. A roditelj ko roditelj uvijek je u brizi, uvjek želi pomoći koliko može. Ali oni imaju svoju pamet i glavu za razmišljanje, ne žele uplitanje sa strane koliko god im je pomoć potrebna.

Treba ih pustiti da žive kako ih volja,koliko god nam se činilo njihovo djelovanje nerazumnim. Potrebno je puno razumjevanja i snage nositi se sa životom svoje djece a iz svog stajališta vidjeti da možda ne valja mnogo toga, a neki savjeti mogu izazvati nepotrebnu buru.

Kao što je jednom netko rekao: Ako ćeš im trakturom sipati pamet u glavu, badava - -- moraju osjetiti na svojoj koži i proći kroz zacrtani život.

 Zašto se onda roditelji kad im djeca odrastu živciraju?Valjda i oni moraju proći kroz taj period, očito ni njima nebi vrijedilo da im se sipa trakturom pamet i savjeti: Prestani se brinuti,oni su odrasli i neka žive svoj život kako žele! Pomozi ako možeš i šuti!

 I što na kraju ostaje?

Divan bejby bum vremenom se pretvori u starački bum koji se obije o glavu ostarjelom roditelju. Ali sad ne bejby već roditeljski bum tuge i suza. Ne mora biti tako. To je osobni izbor kako će se roditelj nositi sa svakom situacijom. Ako su u sve upletene nevolje pračene kroz život situacija može biti vrlo teška.

Što sam htjela reći? ... Ja znam što, a vi pojma nemate što sam ja htjela reći jer svaki bum je osobni, bio on bejby, starački ili bilo koje vrste.

Zato svaki starac trebao bi mirno proživjeti svoju starost i Ne se uzrujavati zbog postupaka i života svoje djece  ni obitelji. Voditi se mišlju --- tvoj izbor, tvoj život --- Zato umjesto staračkog buma ćesto popračenog suzama i tugom, ako smatrate da su vam djeca nerazborita i nisu po vašoj mjeri ne uzrujavajte se ...proživite svoj ostatak života mirno . Svima, djeci, bračnom partneru i ostalima koji vas okružuju, ako su po vašem sudu nerazumni, nema zajedničkog jezika .... bez pardona pokažite ... Ovo ....

Živite i uživajte, vjerujte sebi i živite po svom, a njih pustite da žive po svom.

Neka mi mladi ne zamjere...bit će i oni stari pa će shvatiti o čemu pričam.

I ne zanosite se ofucanom mišlju kako si sijao tako ćeš žeti. Evo vam primjer. Sjetva je ove godine bila dobra, a urod propada zbog suše.. Žvot je nepredvidiv, ne može se kontrolirati koliko god mi to htjeli i tome težili.