Ovako to izgleda **** Ajme imaš veliki problem sa sobom**** .......Nemam.......Ja sam zrnce pijeska u ovome svijetu koje vjetar može odnjeti kada želi i kuda želi....Svijet bez mene može.....Problem je u svijetu zbog kojeg sam ja vrlo često buntovnik....I pitam se -  kuda ide ovj svijet -

U svakom od nas krije se buntovnik. Nekad bući nekad drijema. Što je bolje, ušutjeti ili izraziti svoj bunt. Ne valja ni jedno ni drugo za buntovnu osobu. Ako šuti nagrizat će ju „crv“ koji tjera na bunt. Kad se buni stavlja se u poziciju osuđenika zbog buntovnog ponašanja. Buntovnika nije lako shvatiti, on živi u svom svijetu koji drugi teško mogu shvatiti. Ipak oni teže tome da je sve dobro, da se svijet mijenja i napreduje, ali istinski,ne samo na pustim riječima.

Sa druge strane drugi žive u svome svijetu ispranog mozga, zašto se buntovnik zbog toga buni? Neda si isprati mozak i nema razlog za bunt. A sve životne nedaće neka pametno riješava. Riješenje postoji za sve, netreba pri tome bunt. Ili ???

Pogledajmo stvarnost. Svakodnevna zbivanja u svijetu i kod nas. Možete li ostati hladne glave,u miru sve to prihvatiti?Ako možete svaka čast... ipak upitala sam se jesu li ti ljudi koji naoko sve mirno prihvačaju sa druge planete ili im je ispran mozak pa žive u svijetu fantazije.

 Možda su i buntovnici sa druge planete?

 Nejde mi u glavu kako se može propagirati ljepota,dobrota kao da teće med i mlijeko a opipljivo je koma, varka.

 

Naprimjer,zar se može mirno gledate naše političare,i u miru prihvaćati sve što nam kroje. Sve nedaće koje prate ljudsku populaciju podnositi u miru, sa riječima ljepote i širenja razuma popračenog dobrotom? Zar niste nikada pukli i bili buntovnik?

Sretni ste ako možete tako, i ako pritom živite u skladu sa Bogom i sobom. Mirni staloženi, ništa i nitko vas ne može izbaciti iz takta.

Muka mi je od licemjerja, ljepote svih vrsta, a svakodnevno gledam da je stvarnost sasvim nešto drugo. Lijepo je pozitivno misliti i govoriti, ali mislim da bi tada tako trebalo i živjeti.

Buntovnik sam bez razloga ... Ma ja Neću pružiti drugi obraz, neću te kamenom. Ali hoću te cvijećem i to u vazi, najvećoj i najtežoj što ju imam.

(Zločesta sam, jel da?)...ne zločesta,već iskrena.

Prihvaćate li i progutate sva napisana sranja?... Mislim da ne. A u javnosti se to uglavnom sve naoko prihvaća i još zamota u sjajni celofan sa zlatnom mašnicom.

 Ja ne mogu, pa smatrlo me se bilo ćim i bilo kakvom.Čovjek se može sam ušutkati, ali ne zato da pokažemo kako smo dobri, kako je sve idealno super,da se o mama bolje misli kako smo odjednom postali pametniji.

 I tako zakljčujem ..... kad buntovni jaganjci utihnu, bojim se da će svijet biti kraljevstvo nebesko naseljeno zombijima.