Jednom kad jutrom otvoriš oči, možda u kišnom danu ugledaš sunce dan će ti biti divan, osunčan srećom, ljepotom, životom – ako to želiš, ako tako misliš, tako će biti, bez obzira što kiši.
Jednom kad kročiš bos po trnju, a svojim umom odbaciš bol. Pomisliš da trčiš mahovinom, slušaš žubor čiste izvorske vode, uistinu, osjećat ćeš mir, ljepotu života.
Jednom kad svoje misli posvetiš sebi usprkos svem lošem za što znaš da postoji, i onog što Ti misliš da je loše, a možda i nije, jer to je život Bogom dan,svakom drugačiji - mislima ćeš odrediti spokoj i dobro, sebi i cijelome svijetu odaslat ćeš mir, i dobro. Kad svi postupe tako tek tada može biti mir i dobro.
Jednom kad srcu dopustiš da voliš svakog i sve što je drugačije od tebe naći ćeš sve što ti je potrebno. Nestat će straha, osude, gnjeva, nestat će onoga što nazivamo obavezama, nestat će sve što smatramo lošim, neprihvatljivim. Nestat će dogme, predrasude, sve što nam se nameće i ona „mudra“-jer Oni su rekli, i to je zakon.-
Odbacit će se sve što nas sputava i živjet će se slobodno i časno. To je jedino što Bog hoće. ...Samo da shvatiš...
Jednom kad shvatiš da si u život došao zbog sebe, da shvačaš - prihvačaš druge, da živiš u miru i sreći svojim životom,ne zbog vlasti, ugnjetavanja, nametanja svoje volje, shvatit ćeš tko si i bit ćeš sretan. Zar ti treba bilo tko da te vodi a sam to možeš i znaš.
Jednom kad otvoriš oči, ne gledaj u ogledalo, pogledaj u svoju dušu ...osluhni u miru... ćut ćeš riječ Božju, jer ona je jedina prava i ispravna, ona je u tebi.... A ti čovječe vidiš sve, nažalost samo to ne.
Želiš li to, otvoriti oči, pustiti duši da govori za tebe? Ne ... zasad ne želiš...
Gledaš i slušaš sve i svakog samo ne sebe i svoju dušu koja jedina ispravna, prava, Bogom ti dana, u ovom kaosu nametnute stvarnosti, sputanog razuma.
Jednom ako shvatiš i prihvatiš život takav kakav je a ne da ga krojiš po svojoj mjeri... život će biti divan, jer mislima se neće zazivati kaos, nemir i razdor. Tek tada doći će sreća i mir. Živjet ćeš..zar to ne želiš?
Jednom kad svi shvate i sebe prihvate svjetlo će svijetom prekriti tamu, život će biti što mu je svrha ... Nije li svrha – živi svoj život i pusti druge da žive. No nije dovoljno to uporno pričati, treba to i primjeniti, pustiti da to izađe iz tvoje duše koja to želi - dok ti to uporno gaziš.
Jednom kad pogledaš u svoju dušu, shvatit ćeš sebe, shvatit ćeš sve, i ovo što ovdje piše duša do tebe.
Možeš li to, hoćeš li to?
To pitaj sebe čovječe ...