Često sam se pitala zašto prema popovima imam negativne stavove.Ja nikad nisam imala lošeg iskustva sa njima,što oni baš i ne bi mogli reći sudeći po mojoj ispovjedi. Ponekad u razmišljanju dođem na ideju da su me u prošlom životu osudili na lomaču. Kojih li misli. No nije to tema, već moja ispovijed.

 

Bilo je to davno. Nakon  Božićnih blagdana dolazi pop blagoslovit kuću. Svake godine iznova. Biva ponuđen jelom i pićem, i naravno pokupi novac. Sve je to hodalo ali me počelo nervirati kad su odredili koliko moramo dati. Dat ću koliko hoću,imam, a ne da mi oni određuju koliko sam „dužna“ dati.

Te godine došao je mladi kapelan. Bila sam sama doma.Nakon molitve i obreda blagoslova, gricnuo je što sam mu ponudila i počeo sa pričom. U prvi mah sam zastala - čujem li ja to dobro. Samo što nije počeo skladati pjesme.Romantične izjave o zvijezdama i mjesecu izbacile su me iz takta. Znam da su i oni ljudi,ali to stvarno nisam očekivala. Zabezeknuta takvim ponašanjem ostala sam zbunjena.A on nikako da se zaustavi.Već sam se upitala:  Kad ćeš već jednom otići. U svojim izljevima romantike čekao je novac. A ja pomislim, e nećeš dobiti novac, romantika se ne naplaćuje. Konačno kad je shvatio da nema ništa od novaca pokupio se i otišao. Kasnije mi je bilo žao što mu nisam dala novac spremljen za njega,al pošto je bio tako neobuzdano romantičan,sam si je skrivio što novac nije dobio.

Nije to sav grijeh, eto još jednog vezanog uz popa.

Sljedeće godine za vrijeme pohoda bila sam kod susjede na kavi. Bio je drugi kapelan. Tko zna možda je prethodni zaglavio u romantici. Kako smo sjedile za stolom susjeda je vidjela gdje ulaze u kuću pokraj,potom bi trebali doći do nje. Ona izjavi eto ide pop. A ja njoj: Zaključaj vrata, ja ću ti blagosloviti kuću badava. Što da mu daješ novac, ima više od tebe.( Ajme kako sam bila zločesta.)

Ona gleda u mene zabezeknuto, diže se i stvarno ode zaključati vrata.

Sada sam ja ostala zbunjena,jer ja sam se šalila,  a ona me shvatila ozbiljno.

Potom me upita što sada. Sakrij se – odvratim ja ozbiljno.

Kuda? – upita …. A ja bez razmišljanja…pod stol.

Otišla moja bucmasta susjeda pod stol, pritom se prigušeno hihoće.

Ja sam se zbunjena povukla iza vrata, ostala sam ozbiljna. Nije mi bila nimalo smiješna ta ustvari neugodna scena.

 

Provele smo tako u tihom razgovoru i njenom cerekanju dok pop nije otišao, jer je uzalud kucao. Osjećala sam se pomalo glupo,i pitala se zašto me ona slušala. Nisam od nje očekivala posluh na moje neozbiljnosti. Kasnije mi je izjavila:Ispala si vragu iz torbe.

 

Sljedećih godina bila sam ozbiljna, poučena „neprimjerenim“ iskustvima i nisu mi pale  na pamet takve vragolije,koje je moja susjeda prihvatila bez imalo razmišljanja.

 

Eto ispovjedila sam svoje grijehe,sad se samo nadam da neću dobiti pokoru koje se neću riješiti do sljedećeg Božića.