Moja razmišljanja nisu uperena protiv nikoga, ničijeg razmišljanja, opredjeljenja i života. Niti bi bilo koga trebalo vrijeđati ili ljutiti. Uostalom i tekst o tome govori.Ovo što pišem samo je moje, samo sam ja.

Volim promatrati i slušati ljude jer mnogo naučim, u prvom redu o sebi.Uvijek mi je smiješno pa i poučno promatrati ih.  Osobito one koji zbog svoga visokoga položaja, možda i obrazovanja sa omalovažavanjem promatraju druge. Takvi od svoje visine i samodopadnosti ne vide ništa dalje od svoga uzdignutog nosa. Neće vidjeti čak ni komarca koji će tamo sjesti. Tek kad ih ubode trgnut će se sa prigovorom...oh vražji komarac, možda promrmljaju i nešto gorje, naročito  ako ih nitko ne sluša. Ispada da smo svi, netko „bog i batina“, kak se veli, a netko komarac.

 

Kakvi smo to mi ljudi? Na bilo ćiji argument odma planemo, ako ne planemomo ipak imamo potrebu obrazložiti svoje viđenje na koje će planuti netko drugi. Što nas na to tjera? Postavljam pitanja na koja i znam odgovor,  ipak svako pitanje i odgovor kao i argument individualan je.

Pa gdje je tu caka? Zar nam bog nije dao slobodu. U toj slobodi umjesto da uživamo, borimo se svojim mislima i djelima uskratiti ju drugima. Zašto se ne može, bolje reći ne želi shvati da smo raznoliki, i da je to bit te slobode koju nam je bog dao.Već vrlo često milom ili silom namećemo svoje. A čovjek ko čovjek prihvati ono što mu se čini idealno. Moram priznati da su davni tvorci religije jako dobro znali što rade. Ipak da se danas pojave možda bi se posramili zbog mnogo toga jer su svojim napucima čovječanstvo odveli u krivom smijeru. No nisu oni za to krivi. Svatko od nas slobodno bira, a za „nus pojave“ treba se obratiti sebi, ni ljekaru, ni ljekarniku... kako to stoji u onoj reklami.

Bog nam je dao slobodu da živimo kako želimo, a ne da drugima krojimo život i namećemo svoj način života. Osim toga bog ne zapovijeda, ne treba ga se bojati, ON voli. Kome su glavni argumenti kroz život „nećije“ u ime boga zapovjedi boje se nećega da ni sami možda neznaju čega. Možda „lomaće“, pritom ne vide da oni lože lomaću i to samo u svoje ime.

 

 Možda je i sam bog zažalio zbog svoga djela ili je to učinio sa razlogom. I to je nevažano. Trebalo bi biti važno da se barem pokuša shvatiti taj kaos u kom dominiramo. A sad koliko tko i što shvaća nije na meni.

Kao čovjek (žena) na ovoj planeti, u ovom životu iako se  moji pogledi razilaze u mnogoćemu od većine ipak sam samo čovjek, djelim osobnosti čovjeka. Imam potrebu pričati, pa i gluhonijemi pričaju pomoću svojih simbola.  Najprije zbog sebe tako i svaki čovjek. Čarolija je znati slušati, gledati a ne reagirati, barem ne u situacijama koje nisu od životne važnosti. A što svijet radi ... nisam izuzetak. Reagira na svaku riječ, djelo a ništa ne ćini da izađe iz toga kalupa. Ja ipak ćinim, barem tako mislim. Kako izaći? Jednostavno... ne obazirati se na ništa i nikoga, već samo na sebe.  Svatko tko ide svojim putem, želi živjeti na svoj naćin, ispada izrod, svakakav, samo ne čovjek kao i svi ostali jer navodno ne poštuje božje zapovjedi.

Malo ima takvih koji se ne obaziru. Jer sve što nam je, sami smo si stvorili. Umjesto da krenemo drugim putem i izađemo iz toga, uporno namećemo svoju volju i svoj način života svima tko nas imalo želi slušati. Ljudi su dobri slušaoci, uz to jako povodljivi, ali samo ako im se veli što njima odgovara, u suprotnom... bože pomozi!

Pomoz bog narode! ... Ipak, ako si sam pomogneš i bog će ti pomoći. Što to znaći?...Zna li tko pouzdano?