Ranom zorom krenu put sela. Blijeda put i uplakane oči ganule su i zbunile Jasmin i Marka.Nije im bila jasna grofičina reakcija na vijest o stradanju Jasmininog strica Matije. Oboje su ga voljeli, pa ih njena tuga dodatno pogodi. Stigavši u selo grofica ih ostavi pred kućom, a sama ode do Matije. U skladno uređenoj prostoriji ležao je ranjeni čovjek. Usprkos bljedilu zbog zadobivenih rana vidjela se sva njegova ljepota usprkos poodmaklim godinama.

„Znao sam da ćeš doći, mila moja. Otpratio sam te sa našeg izvora u blizinu dvora, krenuo kući, ali me iznenadio vepar. Bio sam nesmotren i eto, vidiš, nastradao sam. Teškom mukom dovukao sam se do sela.“

Uzela je njegovu ruku i otisnula poljubac u nju. Suze su joj ispunile oči.

„Ne želim da plačeš. Tako si plakala i onog dana kad sam te pronašao kraj izvora.“

„Matija, moraš ozdraviti, zbog nas, zbog nje.“

„Odlazim mila, osjećam to, rane su preduboke, razjareni vepar vraški me sredio. Budi hrabra kao i uvijek. Razgovarao sam s bratom. Morao sam mu ispričati tajnu o nama. Duboko je ganut, iako je oduvijek osjećao da je Jasmin moja. Zbog sličnosti i upornosti kada sam zatražio da po tvojoj želji nosi ime Jasmin. Saznavši da si joj majka koja je zbog svih okolnosti nju morala prepustiti njima, shvatio je zašto si stalno dolazila u selo, toliko se družila s njom i posvećivala joj pažnju. Bilo je to neobično i čudno za jednu groficu, a uz to su se bojali da ju ne otmete, pošto se znalo da nemate djece. Plakao je nad tvojom žrtvom jer si bila prisiljena odvojiti se od Jasmin. Da je to itko saznao nitko te ne bi mogao spasiti, i otac bi te odbacio.“

„Znam Matija, ali ne kajem se. Naše duše prepoznale su se na onom izvoru nakon što me otac spasio iz zatočeništva u kuli. Nalazila sam utjehu u gori na onom izvori gdje si me ti jednoga dana pronašao. Znao si tko sam. Srca su nam se spojila. Za nas su sve prepreke tim činom bile izbrisane; i porijeklo i stalež pa i moj lažni brak. Otac nije mogao učiniti ništa drugo, ali spasio me od mučitelja kojem nisam podarila dijete. Ipak, kasnije sam dobila dijete, tvoje dijete. U tajnosti rodila. Ti si ga predao svom bratu koji je izgubio svoje vlastito. Nitko nije ništa ni naslutio jer si sve promišljeno radio. Živjela sam za dane kad sam posjećivala Jasmin i tebe na našem izvoru.“

U prostoriji se osjećala težina ljubavi ali i njene patnje.

„On će joj sve saopćiti bez obzira ozdravim li ja ili ne. Kad si ju uzela na dvor dopustila si da joj se kaže istina u pogodnom trenutku. Evo taj trenutak je došao.“

„Ne, ne govori tako!“, povika ona.

Uđe i Matijin brat. Klekne pred groficu, uze joj ruku i poljubi je.

„Grofice, računajte na mene u svakom trenutku, što god zatreba obratite mi se, a Jasmin prepustite meni da joj sve objasnim.“

Ušutjeli su udubljeni svatko u svoje misli kad u sobu bane Marko.

„Oprostite što prekidam, ali ... javljaju da dolazi kaštelan sa svojim ljudima. U pljačku, što drugo! Vojnici su nam u Gračanima, netko ih je obmanuo i poslao iz sela. Što ćemo sad?“

Grofica ustane, tužno pogleda Matiju, pa tiho prozbori.

„Doći ću sutra, čekaj me ljubavi“ , sagne se i utisne mu poljubac na lice.

„Da, čekam te.“, prozbori umornim glasom.

„Marko, ostaješ s Jasmin kod njenog oca uz Matiju. Pazite na nju, a za kaštelana ne brinite.“

Zatim gotovo izjuri iz kuće, sjedne na konja i krene ususret nadolazećem kaštelanu. On ju ugleda na samom izlazu iz sela. Zato zaustavi povorku misleći:

Što ona dovraga radi ovdje, da u ovakvim galopom dolazi prema meni. Što joj se desilo?

Zaustavila se pred zbunjenim kaštelan i hladno mu se obrati:

„Gospodine kaštelane, vraćate se sa mnom u dvor. Znam po što ste krenuli ovamo, no tome je sada kraj. Nema više pljačke. Ako me ne poslušate zažalit ćete. Moj otac samo što nije stigao. Nedavno sam poslala glasnika, obrazložila mu kakva je ovdje situacija. Odgovorio je da stiže. Uostalom, dolazi i zbog parnice. Vi sada odlučite što ćete. Svih ovih godina naši odnosi su bili korektni, vidjela sam da me poštujete, čak i žalite, zato vjerujem da ćete i sada donijeti pametnu odluku.“

Kaštelan se nakloni i blago joj odgovori: “Shvatio sam grofice, vraćamo se.“

Čim su stigli naredi svojim ljudima da se ne miču iz dvora bez njegove dozvole. Povuče se u svoje odaje kao i grofica u svoje.

Sutradan ujutro najavi se grofici i uz naklon joj preda joj pismo.

„Što je to?“

„Molim vas za uslugu. Ja odlazim, ionako mi se to dugo motalo po glavi, ali sad je zbog okolnosti odlazak malo ubrzan. Kad vam bude prigoda, predajte ovo pismo grofu, znam da će očajavati i bjesnjeti, zato želim to izbjeći. To je odluka o napuštanju službe. Vrijeme je da krenem svojim putem. Nadam se da vam neću biti samo u ružnom sjećanju.“

Ona, Iznenađena, jedva da progovori. „O, pa ne, nećete, nikako…“

Promatrala je njegov odlazak, kako se gotovo iskrao iz dvora. Zatim je predala pismo osobnom grofovom sluzi s molbom da mu ga uruči čim se probudi. Spremila se za odlazak u selo kod svojih najmilijih.