Stvarno mi je bilo dosta, svaki dan gatanje, pa čekajte malo, više neznam što da vam pričam.Rekla sam im otvoreno..ma ne želim vam gledati u šalicu, pojma ja nemam sve izmišljam, dajte me se okanite.

Gatara

Svi smo mi barem u nekom periodu života radoznali i lakomisleni na „gatanja“ iz kave, karata i ostalih naćina proricanja. U ono vrijeme nisam ni pomislila da bi to moglo imati loš ishod po osobu kojoj gledam u šalicu.Ako se takva proricanja izvode od nestrućne osobe, i slušatelj krivo protumaći može biti štetno za osobu, pa bilo to i iz zabave. Osobno sam bila instiktivno uvjek oprezna na to što govorim.Tada o tome nisam razmišljala ali danas znam da su me vodili pozitivni instikti. Ipak neko vrijeme bila sam gatara iz zabave. Na ovo me potsjetio tekst - Asrologija je laž.

Dok sam radila imali smo vrijeme za ispjanje kave. Uz razgovor, zeku, znala sam vrtjeti šalicu i promatrati figure u njoj,onako bez veze. Kolegice su to uoćile, pa mi vele, ajde mi gataj.I tako je to krenulo. Normalno da sam prihvatila, sve iz zabave ne misleći da to može loše djelovati, ipak uvjek sam govorila sve lijepo. Uglavno što sam smatrala da osoba želi ćuti, poznavjući ih. Sljedećeg dana dolazile bi oduševljene sa izjavom....sve si mi pogodila.

Otišlo je to u obavezu koja me poćela umarati. Ponekad me njihova šalica već znala sačekati izvrnuta, samo da imam što više vremena pričati im.Stvarno mi je bilo dosta, svaki dan gatanje, pa čekajte malo, više neznam što da vam pričam.Rekla sam im otvoreno..ma ne želim vam gledati u šalicu, pojma ja nemam sve izmišljam, dajte me se okanite.Nisu se dale smesti, jer njihovo uvjerenje kako ja znam gatati  i kako im sve pogodim bilo je nepokolebljivo.

Donjela sam odluku... evo samo petkom ću gledati u šalicu, ne svaki dan, što vam je žene? Tako sam i ućinila, bez obzira što su znale svaki dan okretati šalicu i moljećivo okretati očima,gledati u mene, hoću li se smilovati i virnuti u šalicu.

Pošto sam uvijek pričala samo lijepo, ipak nikad nisam pomislila radim li možda štetu i remetim li time univerzum. Zašto sam se dala nagovoriti na gatanje neznam, za mene je to bila samo zabava. A to njihovo uvjeravanje kako im sve pogodim također mi je bilo nerazumno.

Danas kad razmišljam drugaćije mislim da svako gledanje u kavu, karte i ostalo treba prihvatiti dublje, razumno i ispravno. Ipak mislim da još uvijek većina slušaoca ne protumaći to onako kako im se ukazuje.Tako da i stručnim osobama koje se time bave nije ponekad lako dati poruku karte ili figurica kave. Kad se to radi iz zabave, trebalo bi shvatiti kao zabavu, ali eto one su shvaćale ozbiljno. Dali je moje dobro, pozitivno  pričanje utjecalo na dobar ishod ispričanog? Nadam se da je, s obzirom na njihove izjave o točnosti mog gatanja.