Anđeo vodič obraća se meni, jer oči je moje prekrila magla: 

Ljubljeno moje otvori oči, fortuna obmane nije ti cilj.Ne gubi razum u igri staklenih perli, prozirnih obrisa ničega što je nestvarno i krhko kao previše izbrušeni kristal u tvojoj ruci. Pogledom hvataš zbivanja čudna, nisu ti draga, nisu ti mrska ali upadaš u njih usisana čudesnim sjajem snage orkana.

Prihvaćaš igru ko tango smrti, zamamno plešeš uz zvukove mukle. Priljubljena tijela strastveno klize podijem snova iluzije neke. Hvata te zanos jave u snu, gubiš ponos,ma samo da si u igri obmane tu. Dižeš se padaš,hej čemu se nadaš?

Otvori oči iz dubine srca,vidjet ćeš jasno kud vodi te igra staklenih perla i likova drevnih  iz legendi sna. Zar ne vidiš da oni nisu tu.Pobješnjeli atovi kopitom lome i ono malo slobode date. U tangu zanosnom orgazam smrti bit će sve što ples ti može dati. Želiš li to?

Znam da ne želiš, uhvati ata zajaši na njega, obuzdaj ćud divlju neka te nosi na proplanke snježne gdje dveri su raja,tvog rodnog kraja.