Osvrt na odlazeću godinu, kao i mnoge prošle ... na ljude, svijetski poredak, religije, prosvjetljenje, novo doba, sve već viđeno, ništa novo, sve se ponavlja. Vječiti kaos koji vlada od samog početka čovječanstva, i bit će dok je ljudi. S obzirom na moje godine osobno sam zadovoljna, ne fali mi ništa, no gledati bespomoćno svijet u kaosu meni nije ugodno. Uz sve što sam dala, primila, imam, zbog toga kaosa  ostaje neka gorčina, zato što volim ljude i ovaj svijet za koji bi željela da je ljepši, bolji, ali ja tu ne mogu ništa.

Svako biće dođe u ovaj život sa razlogom. Koji je to razlog o tome možemo nagađati, pouzdano neznamo ništa. Osobno vjerujem u sudbinu. Život koji živi svaki od nas  kao i životi svih na ovoj planeti vezani su nitima sudbine. Kako god da je, na kraju dođe sve na svoje. No to mislim ja, možda griješim, ali nije važno jer to je moj život i moje mišljenje.

Ljudi  se uglavnom mijenjaju u mnogim segmentima ... ipak ostaju isti, osim rijetkih koji shvate „smisao“. Što znaći smisao, na svakoj osobi je da to razradi. Razlika je u vremenu i kulturi u kojoj se živi. Danas se prilagođavamo uvjetima društvenog uređenja kako se to činilo uvijek. Mnogi nešto u tome mijenjaju ipak na neki način ostaju „taoci“ društva, vlasti, religija. Promjene se dešavaju, no mnogo toga ostaje isto, u nekim stvarima i nema pomaka. Da ima nebi svijet bio u kaosu u kakvom je. Nema prosvjetljenja dok god se govori: To nije u redu, ali moram se „ pokoriti“ za dobrobit sebe, djeteta, obitelji itd. ..... Pokoriti? To nije drugo nego prihvatiti nečiji način života, djelovanja, poretka, svega .. bez da se krene u život na svoj način, svojim putem, svojim scenarijem. Ne znači to da se treba kršiti zakone pa i društveni poredak jer svatko bi trebao znati (i zna) što je ispravno a što ne. Pritom se stvara mnogo halabuke, umjesto da se u tišini živi svoj život onako kako tko želi.

 O religiji ću kratko, iako sve navedeno sadrži segmente vezane za nju kao i za sve pojave tokom čovjekovog života. Vjerujem da nam ju je Bog dao kako bi čovječanstvo počelo misliti svojom glavom, međutim „ dušebrižnici“ su se okrenuli svom interesu umjesto onom što je stvarno od Boga dato. Religijom su u čovjeka unjeli strah i pokornost. Možda su i oni (stvaraoci religije) bili nezadovoljni viđenim,ljudima, životom, pa su po svom nahođenju i uvjetima tog vremena postavili dogme, zakone kojih se i sami nisu  - pa i dan danas ne pridržavaju.

Ako netko živi drugačije zar bi bilo koga trebala biti briga za to, pa time se ne radi nikakva šteta i zlo zajednici.... „Svi tako, pa i ja ću“ ... Zar je teško reći neću, hvala ... Ja ću onako kako ja želim i smatram da je ispravno, time ne kršim zakon, a ako kršim tradiciju to je moja stvar. Vi živite kako želite. Ako ja mislim i živim drugačije od svoje okoline kakvu joj štetu radim? .... Ustvari takvim stavom radi se šteta onima koji drže narod u pokornosti, jer će se mnogi zapitati zašto i ja nebi tako, automatski vlast, zajednica itd. gubi moć. A moć je sredstvo pokore, pljačke ljudi ili da se jasnije izrazim držanje ljudi u „mentalnom“ropstvu.

Promatrajući svijet čini mi se da pravog prosvjetljenja neće biti sljedećih 1000 godina, ako se do tada sami ne uništimo, što me nebi iznenadilo. Zašto tako mislim. Zato što vidim kako se čovjek ponaša, kako razmišlja  i što radi. Ljudi se sve više upuštaju u fantazije, iluzije mišljenjem kako će sve pasti sa „neba“ kako idemo u neko savršeno mjesto, u novi svijet i svašta što nam se servira. Kuda idemo nitko nezna, sve su nagađanja, nažalost nitko ne želi vidjeti da je sada ovdje to kraljevstvo  nebesko koje se ne živi kako bi se moglo, tj. dostojno čovjeka.

Svatko želi bolji život, i ne vidi da će biti bolje tek onda kad počne misliti svojom glavom, bez dogmi i naučenog što se vuče stoljećima a donosi ovisnost o nečem o čemu se zna uglavnom iz priča, predanjem u koje je svaki pričaoc dodao nešto svoje iz svog vremena. Nisam protiv priča jer  se mogu iskoristiti poticajno, mogu se unjeti kao dio iskustva, no nebi se smjelo biti rob tih priča, ne gledati pritom ni lijevo ni desno, i živjeti slijepo temeljem njih. A čovječanstvo to radi.

Osim toga svi bi lagodno živjeli ne radeći ništa ili samo lake poslove, a svima je jasno da „bez motike nema kruha“. Visoko obrozovanje donjelo je vrijeme „prodaje pameti“. Od fizičkih poslova se bježi. Oni koji i rade, obrađuju svoju zemlju ili bilo što drugo, i od toga dobro žive ipak su uglavnom nezadovoljni  jer bi i oni rađe prodavali pamet, ne teško radili. Bez rada nema ni boljeg života.Vlada euforija, a zemlja stoji „zasijana minama“ zbog ljudske gluposti, pohlepe, vjerskih i nacionalnih opredjeljenja. .. sve u ime Boga. Kako i koliko se radi vidi se svakodnevno. Nažalost oni koji i rade gleda ih se oderati do gole kože na sve moguće načine, oteti im sve što su stekli. Ljudi se okreću svemu  i sve više padaju u zamke i nezadovoljstvo, tako je bilo uvijek i bit će.Uostalom zar nije i Isus rekao: Nemojte misliti da sam vam donio mir, – donio sam vam mač. To se može svakako protumačiti, kao što se uostalom i tumači, po meni pogrešno, tj. poruka je krivo shvačena i temeljem nje krivo se i radilo. „Mač“ je uistinu ispao „mač“, a nije trebao .... ili je?

Ispada da mislim negativno, nije točno  - govorim ono što je stvarno, ne zanosim se iluzijama, ne živim u oblacima. Pomno promatram svijet i zbivanja u svijetu. Jasno vidim što se dešava, al' moje viđenje je moje, kog briga za to? Ljudima se nudi lažna nada na sve moguču načine. Neki nude iskrenu nadu, no tu iskrenost ćesto mnogi shvate pogrešno. Sve se to događa uglavnom zbog osobne dobiti na štetu većine. Svatko postupa po svom nahođenju, pritom situaciju ne uzima samo za sebe, već ju nastoji proširiti, nametnuti drugima, oteti što više može. Tako se širi ovisnost, a sve u ime Boga i ljubavi a nije do ljudska glupost i grabež. To smo mi, ljudi, priznali to ili ne, svejedno je. Isto tako je i život koji nam je dodjeljen takav kakav je, očito sa nekim razlogom.

2012. Godina je na izmaku, dolazi nova. Kakva će biti? Zavisi, kako kome, kako će se tko uspjeti snaći u ovom ludilu svakojakih imformacija, iluzija i gluposti i različitosti života, i kako će se uspjeti nositi sa svojim životom.

Što je ustvari novo doba? .. Novo doba je bajkovito opisano, ali zar to nije svaki novi dan u koji će uči svaka osoba ovog svijeta, budna ili spavajući, svejedno. Kakvo će to nova doba biti nažalost ne ovisi samo o budnom pojedincu već  i o onima koji „spavaju“ pa i mnogim drugim popratnim okolnostima. Ako pojedinac smatra da ispravno postupa i razmišljišlja moći će reći ...ja sam dobro jer sam se uistinu probudio, i bit će mu dobro. Ali ljudi se ne žele probuditi, ne žele vidjeti da su im iluzije laž.

Ima mnogo onih koji izlaze iz „starog“ kalupa. Žive prema mogućnostima, rade, stvaraju, šute jer im je jasno da je uzaludno pričati, vjeruju da će se svijet ipak jednom probuditi. Možda i nisu u potpunosti zadovoljni, ali tko  može biti gledajući što se događa.  Jer nitko nije imun promatrajući oko sebe bjedu i gluposti. Barem prosvjetljen čovjek to nemože biti – tako ja mislim. A događa se u ime čega i koga? Prosvjetljenu osobu neće zanimati ničiji ideali, vjera, nacionalnost, način života, naobrazovanje, različitost. Živjet će svoj život ne obazirući se na nikog i ništa, jer takvoj osobi je jasno da se svatko sam mjenja ako to želi i u kojoj mjeri želi.

Godina odlazi, nova dolazi. Ne žalim za prošlim, ne bojim se budućeg. Nisam od onih koji se smatraju prosvjetljenim, ipak sve što je prošlo  dalo mi je širok pogled, razumijevanje i uvid u „opipljivu“ stvarnost svijeta, ljudi ... života.

Iz svega toga stvaram prolaz za dalje, jer naša sudbina sakrivena je od nas.  Kako vjerujem da je sve sudbina, zašto ju ne prihvatiti dostojanstveno ..... ustvari ja i jesam. Svatko neka sebi nađe svoj model i vodilju, to nije moja briga. Ipak željela bi vidjeti, doživjeti  (jer ne živim sama na ovome svijetu) da ovaj svijet konačno počne živjeti životom dostojnim čovjeku, ne zbog sebe, već zbog budućih generacija. Možda se uz Božju pomoć nešto i izmjeni.

2013.  godina je na vratima, pa sretna bila majci  Zemlji i njenoj djeci.