Dali si ikada gledala sa visoćine dolinu sjena i igru podivljalih atova. Dali si vidjela njihove guste grive što  prekrivaju vatrene oči kako bi kroz koprenu gledale odsjaj tvoga lika uz vatre kraj kojih stojiš. Dali si ikada upitala koliko si stvarna ti i oni?Jesi li ih vidjela barem na tren, i što si tada osjećala?

Zanos, strah il možda slast? Možda sve to, možda ništa.

I oni su tebe gledali. Njihova igra bila je zbog tebe. Igra svjetla i sjena u utrobi carstva snova. San je odsanjan i sad si tu cjelovita. Spremna da uzjašeš divljeg ata, napustiš dolinu i visočinu i kreneš  putem duge cilju koji te odavno čeka. Vjetrovi sjevera zamest će tvoj trag kako te nitko nebi pronašao. Ostat će samo pjesma vjetra u kojoj će odabrani i najvjerniji prepoznati put na kome te mogu slijediti i pronaći.

* 

Sjećanja se polako usklađuju sa danima pjeva vjetrova.Bosim nogama lagano dodirujem bisernu rosu na purpurnim poljima šafrana. Sakrivene su igre atova u divljini  vremena.Dok na duginim bojama odabranicima pokazuju njihov vječni trk.

Iza magličaste zavjese naslučuje se osunčana sudbina u svom sjaju carstva Bogova.

Ulazim u žitno polje koje označava početak i kraj.  Zlačano klasje lagano pleše ples vjećnosti. Šapuće mi umilno:

 Svatko na svom putovanju univerzumom može varati sebe ali sudbinu ne.